BIPAK

traži dalje ...

BIPAK, zastarjeli postupak snimanja u bojama, pri kojem kroz kameru (ili stroj za kopiranje) istodobno prolaze i izlažu se ekspoziciji dvije vrpce. Svjetlo koje prođe kroz objektiv rastavlja se s pomoću filtera, polupropusnih prizmi ili senzibilizacijom samih negativa na crveno-narančastu i plavo-zelenu komponentu. Nakon razvijanja dobivaju se dva separatna negativa od kojih se kopiraju dva pozitiva za prikazivanje po aditivnoj metodi, ili pak jedan pozitiv u kojem su suptraktivnom metodom sadržane gotovo sve boje. Prvi komerc. filmovi Technicolora radili su na tom principu. Danas je ovakav način snimanja potpuno napušten, osim za snimanje nekih posebnih efekata i trikova.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

BIPAK. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/546>.