LZMK

Filmska enciklopedija

SVJETLOMJER Filmska traka traži dalje ...

SVJETLOMJER, fotoel. sprava za mjerenje intenziteta i kontrasta svjetla te određivanje ekspozicije. Prema tipu fotoosjetljivog elementa razlikuju se 2 vrste svjetlomjera. Prva upotrebljava foto-ćeliju, najčešće selensku, koja pod utjecajem svjetla generira struju proporcionalnu jačini svjetla; foto-ćelija je povezana s mikroampermetrom, čija kazaljka na izbaždarenoj skali omogućuje direktno očitavanje rezultata mjerenja. Drugi tip bazira se na uporabi foto-otpora, elementa koji pod utjecajem svjetla mijenja svoju el. vodljivost: taj tip mora biti opskrbljen baterijom kao izvorom struje. Mikroampermetar mjeri struju koju daje baterija, a ona varira u skladu s djelovanjem foto-otpora; kao foto-otpor najčešće služi kadmij-sulfidska ćelija (CdS). Prednost selenskih pred SdS-svjetlomjerima je u tome što ne zahtijevaju poseban izvor struje. CdS-svjetlomjeri, međutim, mogu mjeriti znatno niže svjetlosne razine, što dolazi više do izražaja pri mjerenju svjetla za fotografiju (nego za film). U posljednje se vrijeme umjesto očitavanja putem kazaljke mikroampermetra javljaju svjetlomjeri koji se očitavaju preko digitalnog displeja.

Prema načinu uporabe, svjetlomjere također dijelimo u 2 vrste: jedni mjere intenzitet upadnoga, a drugi reflektiranog svjetla. Pod upadnim svjetlom razumijevamo svjetlo koje pada na površinu objekta, a pod reflektiranim ono, koje se od nje odbija. Intenzitet upadnog svjetla ovisi o jačini, tipu i udaljenosti izvora, dok intenzitet reflektiranoga ovisi još i o stupnju refleksije površine objekta.

Određivanje ekspozicije metodom mjerenja reflektiranog svjetla može dovesti do pogrešnih rezultata zbog utjecaja stupnja refleksije odn. svjetloće objekta na mjerenje. Isto lice, osvijetljeno istim svjetlom, dat će različite rezultate ukoliko se nalazi ispred tamne, odn. ispred svijetle pozadine, jer S. za mjerenje reflektiranog svjetla mjeri zbroj intenziteta svjetla reflektiranog od svih objekata koji se nalaze u vidnom polju svjetlomjera. Relativno velik vidni kut svjetlomjera otežava mjerenje, jer uvijek postoji mogućnost da u polje mjerenja uđe dio neba ili neko rasvjetno tijelo koje će svojom svjetlošću dovesti do pogrešnih rezultata. To se može izbjeći ako se ne mjeri svjetlo koje se reflektira od objekta, već se u poziciju objekta stavi tzv. siva karta — karton sive boje i stupnja refleksije 18%. Takva refleksija odabrana je zbog toga što upravo ona predstavlja geom. sredinu svih površina različitih stupnjeva refleksije koji se najčešće nalaze u nekomu »prosječnom« prizoru. Određivanjem ekspozicije prema ovom prosjeku postiže se da svi objekti koji su svjetliji od prosjeka budu u odgovarajućem stupnju nadeksponirani (dakle svjetliji), a oni koji su tamniji od prosjeka podeksponirani (dakle tamniji), čime odnos svjetloćâ ostaje sačuvan. Rezultati više ne ovise o zastupljenosti tamnijih i svjetlijih površina u pojedinom kadru, čime je omogućeno očuvanje kontinuiteta svjetloće pojedinih objekata u nizu kadrova. Mjerenjem reflektiranog svjetla pravilno se određuje ekspoziciju samo onda kada prosječni stupanj refleksije objekata koji se nalaze u vidnom polju svjetlomjera iznosi 18%.

Svjetlomjeri ugrađeni u tijelo kamere (TTL, akr. od engl. through the lens: koji mjere kroz objektiv) mjere reflektirano svjetlo. Njihovo vidno polje mijenja se s vidnim kutom objektiva. Postoje razne konstrukcije TTL-svjetlomjera koji sužavanjem vidnog polja i dr. rješenjima nastoje ublažiti greške pri mjerenju. U određenim situacijama rezultati mogu zadovoljavati, ali ne odgovaraju za profesionalnu uporabu.

Posebna vrsta svjetlomjera za mjerenje reflektiranog svjetla su tzv. spotmetri (engl. spot: točka), opremljeni objektivom vrlo uskog kuta (tipično 1 °), koji omogućuju precizan izbor površine s koje će se mjeriti. Za njih vrijede sva ograničenja navedena za mjerenje reflektiranog svjetla, ali oni se primjenjuju u mjerenju općeg kontrasta, tj. razlika u stupnju svjetloće pojedinih dijelova prizora.

Reflektirano svjetlo mjeri se usmjeravanjem svjetlomjera iz pozicije kamere prema objektu. Ispred foto-osjetljivog elementa svjetlomjera najčešće se nalazi optički kolektor, koji prikupljanjem zrakâ svjetla omogućuje mjerenje pri nižim svjetlosnim nivoima.

Upadno svjetlo mjeri se postavljanjem svjetlomjera u poziciju objekta i usmjeravanjem prema kameri. Ispred foto-osjetljivog elementa ovog svjetlomjera nalazi se polukugla od mliječno-bijele plastike; predstavlja model trodimenzionalnog objekta. Na njenoj površini svjetlo se »ponaša« isto onako kako bi se »ponašalo«, npr., na površini ljudskog lica. Ukoliko je osvijetljena i s više izvora svjetla i iz različitih smjerova, polukugla će sva ta svjetla u proporcionalnim omjerima propustiti kroz svoju plohu i proslijediti ih foto-osjetljivom elementu. Određivanje ekspozicije mjerenjem upadnog svjetla osniva se na principu 18%-tne sive karte, na čiju refleksiju je baždarena skala svjetlomjera. Svjetlomjeri za mjerenje upadnog svjetla opremljeni su i diskom od istog materijala, koji omogućuje mjerenje intenziteta pojedinih izvora. Dvodimenzionalna priroda diska omogućuje mjerenje u točno određenom smjeru, čime se isključuje opasnost od utjecaja dr. izvora. Mjerenje intenziteta pojedinih izvora omogućuje kontrolu kontrasta i balansa svjetla (→ rasvjeta, filmska; svjetlo, filmsko). Svjetlomjeri za mjerenje upadnog svjetla dominantni su u profesionalnoj film. praksi. Pojedine komerc. izvedbe svjetlomjera omogućuju da se jednostavnom promjenom nastavaka istim instrumentom mjeri upadno i reflektirano svjetlo, kao i da ga se pretvori u spotmetar. Načini očitavanja rezultata mjerenja, kao i određivanja ekspozicije, razlikuju se od modela do modela. Jedni omogućuju izravno očitavanje rezultata sa skale svjetlomjera, dok se kod drugih tako očitani rezultati prenose na kalkulator inkorporiran u tijelu svjetlomjera koji daje konačne rezultate (ovisno o odabranoj osjetljivosti emulzije i frekvenciji kamere).

Većina svjetlomjera za mjerenje upadnog svjetla omogućuje očitavanje intenziteta svjetla u foot-candleima (fc), anglosaksonskim jedinicama za mjerenje iluminacije (intenziteta svjetla). Fc se definira kao iluminacija koju daje izvor svjetla snage od 1 candlea na udaljenosti od 1 stope (engl. foot; stopa). Metrički ekvivalent je lux — iluminacija koju daje izvor snage od 1 candlea na udaljenosti od 1 m. Za obračunavanje vrijedi: 1 fc = 10,76 lux; 1 lux = 0,092 fc.

Bo. Pop.


Citiranje:
SVJETLOMJER. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 30.6.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=5023>.

kratice i simboli