RKO

RKO (akr. od Radio-Keith-Orpheum) RADIO PICTURES CORPORATION, am. proizvodna i distribucijska kompanija. Nastala je fuzijom tvrtke Film Booking Office of America, produkcije American Pathé i lanca kinematografa Keith Albee Orpheum, a definitivno se uobličila 1928, kad joj se pridružila Radio Corporation of America (Rockefellerov koncern koji je filmu privukla pojava zvuka). Vrlo razgranatih aktivnosti, financijski ne uvijek stabilna, kompanija je 20 godina ipak posjedovala jedan od 5 najvećih hollywoodskih studijskih kompleksa. Iako se 1933. našla pred stečajem, to nije utjecalo na njezinu proizvodnju. Vodili su je ljudi vrlo raznolikih interesa i sklonosti, a u njoj su djelovali producenti D. O. Selznick, M. C. Cooper, P. S. Berman, V. Lewton, G. J. Schaefer, D. Schary, J. Wald i N. Krasna, koji su — barem u usporedbi s dr. hollywoodskim studijima — svojim autorima ostavljali znatno slobodnije ruke. Gl. djelatnost kompanije bila je proizvodnja niskobudžetnih filmova i projekata s velikim zvijezdama. Tako je 30-ih godina u RKO-u proizvedeno 9 filmova s tandemom F. Astaire/G. Rogers, većina ranijih filmova K. Hepburn, znameniti horror-film King Kong (1933) E. Schoedsacka i M. C. Coopera, jedan od prvih dobitnika Oscara — Cimarron (1931) W. Rugglesa, potom i Potkazivač (1935) J. Forda. Četrdesetih godina nastaju remek-djela O. Wellesa Građanin Kane (1941) i Veličanstveni Ambersonovi (1942), neki od najboljih filmova struje film noir (u produkciji V. Lewtona) te nekoliko projekata A. Hitchcocka. U tom je razdoblju vrlo aktivna distribucija RKO-a, kroz koju svoje filmove u promet puštaju W. Disney, S. Goldwyn (npr. Najljepše godine našeg života, 1946, W. Wylera, također dobitnik Oscara) i D. O. Selznick; znatno je uzdrmana kad su spomenuta trojica osnovala vlastite distribucije. Stagnacija kompanije počinje potkraj 40-ih godina, kad je (1948) H. Hughes počeo kupovati akcije RKO-a, potom za 9 000 000 dolara studije, te za 23 000 000 i sve podružnice. Vodeći studio krajnje samovoljno i bizarno (ipak je zaslužan za afirmaciju N. Raya, J. Russell i R. Mitchuma), Hughes je naveo grupu akcionara da se povuku te stvorio konfuziju u proizvodnji, pa su i suradnici počeli odlaziti (tako se šef produkcije D. Schary vratio u MGM). Od 1953. RKO postupno prestaje s proizvodnjom, 1955. prodan je tvrtki General Tyre and Rubber Company, svi proizvedeni filmovi televiziji, a 1957. studijski kompleks tv-kompaniji Desilu L. Ball i D. Arnaza; posljednji projekt RKO-a bila je Djevojka koja obećava (1956) M. Leisena.