LZMK

Filmska enciklopedija

PERZISTENCIJA VIDA Filmska traka traži dalje ...

PERZISTENCIJA VIDA, tromost oka, dulje trajanje vidne percepcije od sâmoga fiz. podražaja zbog čega dolazi do stapanja treperavih, isprekidanih (statičnih) film. sličica. Šesnaest sličica u sekundi dovoljno je za stapanje u film. sliku.

Općenito, treperavo svjetlo svakodnevna je pojava u filmu, televiziji, fluorescentnoj rasvjeti (može ga se zapaziti i ako se olovkom ili nekim štapićem prave brzi lepezasti pokreti, jer tada nastaje nekoliko isprekidanih slika predmeta umjesto zamagljenoga jednoličnog oblika lepeze). Sl. stapanje postoji i kod dr. osjetila — sluha i opipa, jer su mnogi senzorički i neuralni mehanizmi jednaki ili slični, a i mnogi zakoni koji ih opisuju razlikuju se samo veličinom konstante koja ulazi u formulu.

Više je razloga perzistencije vida — većega i manjeg značaja. Fotokem. ciklus u mrežnici ima određeno trajanje, koje kod kritične frekvencije više ne može slijediti promjene treperavog svjetla. Ako je svjetlo slabo, stapanje može nastati kod 5 ili 6 bljeskova u sekundi; kod jačeg svjetla kritična frekvencija raste, pa kod vrlo jakog svjetla do stapanja dolazi tek kod 60 bljeskova u sekundi. Kod vrlo slabog svjetla djeluju samo štapići mrežnice, koji ne zapažaju brze promjene. Čunjići mrežnice, međutim, bolje zapažaju promjene, ali je i njihovo svojstvo tromost. Što je jače svjetlo, latencija (vrijeme od podražaja do odziva) je kraća i veći je broj živčanih impulsa kod paljenja te jače smanjenje kod gašenja, pa razlika postaje uočljivija, raste kritična frekvencija stapanja. Živčani impulsi, koji se vidnim živcem prenose u corpus geniculatum laterale i zatim u vidnu koru mozga, prelaze iz jedne neuralne jedinice u drugu toliko puta više što je slika informativnija, što je više podataka koje u neuralnim procesorima treba prepoznati, obraditi i oblikovati. Na svakoj sinapsi prijelaz traje oko pola milisekunde; što ih je više, latencija je dulja. Zato jednostavne informacije o svjetloći dospiju do kore mozga za nekoliko milisekundi, a podaci o bojama, oblicima i kretanju tek nakon duže obradbe. Tromosti oka pridonosi i paslika, koja se javlja za vrijeme tamnog međuvremena. Paslika može biti pozitivna (kad svjetloća i boja paslike odgovaraju primarnom podražaju) ili negativna (kad su svjetloća i boja suprotne podražaju). Negativna se javlja nakon dužega gledanja nepomične slike, a pozitivna kod gledanja filma (pa izravno ulazi u perzistenciju vida). Vjerojatno i zvuk u filmu pridonosi boljem povezivanju odvojenih sličica zbog funkcionalnih međusobnih veza između vidnoga i slušnog sustava, posebno između corpus geniculatum laterale (u vidnom putu) i corpus geniculatum mediale (u slušnom putu). P. ovisi i o individualnim razlikama: životnoj dobi, stanju vida, vidnoj osjetljivosti, osjetljivosti na boje, umorljivosti živca, brzini adaptacije na svjetlo i tamu, brzini fotokem. procesa i brzini neuropsihol. obradbe podataka.

Kontinuitet film. slike ne ovisi samo o perzistenciji vida, već i o → phi-fenomenu i stroboskopskom pokretu (→ stroboskopija), te o perceptivnoj postojanosti, kontinuitetu radnje i imaginaciji (što čak i stripu pridaje osobine neprekinutosti).

Ipak, fenomen perzistencije vida bio je ono o čemu su pioniri filma — svjesno ili nesvjesno — vodili najviše računa prilikom eksperimenata u kojima su na osnovi statičke fotografije pokušavali zabilježiti kontinuirani pokret. U tom smislu bili su vrlo značajni znanstveni rad o perzistenciji vida (vjerojatno prvi) »O ustrajnosti vida s obzirom na predmete u pokretu« Petera Marka Rogeta iz 1924, te proučavanja Michaela Faradaya, Josepha-Antoinea-Ferdinanda Plateaua i Simona von Stampfera.

LIT.: C. G. Mueller/M. Rudolph, Svjetlost i vid, Zagreb 1972; A. C. Guyton, Medicinska fiziologija, Zagreb/Beograd 1973.

Mih. P.


Citiranje:
PERZISTENCIJA VIDA. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 28.6.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=4013>.

kratice i simboli