LZMK

Filmska enciklopedija

KLUBOVI, FILMSKI Filmska traka traži dalje ...

KLUBOVI, FILMSKI, društva za širenje film. kulture, najčešće debatnoga ili proizvodnog karaktera. Postoje i klubovi obožavalaca pojedinih film. zvijezda (→ fan), ali je njihovo kult. značenje neznatno, a često i negativno, jer pridonose površnom pristupu film. stvaralaštvu. Klubovi profesionalnih film. autora i radnika imaju uglavnom staleški karakter, ali su često i živa središta širenja film. kulture. U Jugoslaviji je za debatne klubove (bave se populariziranjem filma i razvijanjem film. kulture) uvriježen naziv filmski klub, a za amat. proizvodne klubove — kino-klub.

Filmski klub (također i filmsko društvo), grupa ljubitelja filma posvećena aktivnostima u vezi s umjetnošću filma; kružok ili udruženje kojemu je cilj podučavati i upućivati svoje članove, a i širu publiku, o stvarnim film. vrijednostima (glasovit je primjer »otkriće« Oklopnjače Potemkin, 1925, S. M. Ejzenštejna u Francuskoj i Vel. Britaniji). Upriličuje redovne, a i specijalne projekcije umjetnički vrijednih, neprikazivanih, nekomercijalnih ili zabranjenih filmova. Svi klubovi nemaju vlastite dvorane za projekcije, pa zato najčešće unajmljuju javne dvorane izvan uobičajenih termina (nedjeljne matineje i sl.). Mnogi klubovi ili nacionalni savezi imaju vlastite nekomerc. filmoteke, a koriste i fondove kinoteka ili filmskih arhiva. Neki film. klubovi izdaju časopise i biltene u kojima se prati tekući repertoar kinematografâ i tako vrši određen utjecaj na njegovo formiranje. U okviru svojih aktivnosti, upriličuju i obrazovne cikluse, izložbe i dr. manifestacije kojima pokušavaju oblikovati ukus film. publike. Ipak, često je osnovni cilj film. klubova priređivanje zatvorenih projekcija koje izmiču cenzuri i financ. administraciji (pri tome je važno da klupske projekcije budu rezervirane samo za redovne članove, te da se iz njih isključe jednokratni posjetioci); ta aktivnost uključuje i predavanja, debatne skupove, razgovore s autorima prikazanog filma i sl.

Prvi film. klubovi nastali su u Francuskoj oko 1920. na poticaj R. Canuda i L. Delluca. U siječnju 1920. pojavio se izraz filmski klub, i to u Dellucovu manifestu koji najavljuje održavanje tjedna pod tim naslovom: ». . . Postoji Touring Club, potreban je i Filmski klub . . . Novine Filmskog kluba pomoći će odnosima između publike i filmskih stvaralaca, poticat će svaki entuzijazam i nastojanja svih mladih ljudi, i organizirat će sve vrste manifestacija da bi se razvila francuska kinematografija.« U lipnju 1920. održava se u kinu La Pepinière prva priredba Filmskog kluba: na jednom će predavanju nastupiti A. Antoine, a na drugom É. Cohl. Dana 14. studenog 1921. održava se u dvorani Colisée prva »seansa« Filmskog kluba s projekcijom filmova; na programu je bio »izbor« aktualnih djela, od kojih je najpoznatije Kabinet doktora Caligarija (1919) R. Wienea.

U travnju 1921. Canudo osniva Klub prijatelja sedme umjetnosti (Club des Amis du Septième Art, akr. C. A. S. A.), koji prvenstveno kani afirmirati umj. značaj filma, proučavati, razvijati, utvrđivati film. estetiku, te povezivati elitu filmašâ i intelektualnu elitu koja film često smatra tek sajamskom razonodom. God. 1924. C. A. S. A. se fuzionira s Francuskim klubom i tako se stvara Filmski klub Francuske (Ciné-club de France), koji rehabilitira filmove neprihvaćene od publike i kritike, kao i one koje su prikazivači odbacili; osobitu atrakciju predstavlja prikazivanje filmova što ih je zabranila cenzura. H. Langlois i G. Franju osnovali su 1936. Filmski kružok (Cercle du Cinéma) koji je prikazivao klas. djela film. umjetnosti (a ne isključivo avangardu), pa je iz njega iznikla Francuska kinoteka. Prva takva udružba u Vel. Britaniji osnovana je u Londonu 1925. pod nazivom Filmsko društvo (Film Society), a među osnivačima su bili ekonomist J. M. Keynes te pisci H. G. Wells i G. B. Shaw. Unatoč činjenici da se niz istaknutih sineasta (npr. G. Pearson, H. Grierson i Th. Dickinson) povezao s tim društvom, filmski se svijet prema njemu odnosio neprijateljski, jer je u njemu vidio trajnu opasnost kritike prikazivačke politike. Filmsko društvo postalo je poznato zbog propagiranja njem. ekspresionizma i rus. revolucionarne avangarde. Prvi film. klub u Jugoslaviji osnovan je 1924. u Beogradu pod nazivom Klub filmofila; imao je oko 300 članova. U razdoblju poslije II svj. rata najpoznatiji je Filmski klub »Moša Pijade« u Zagrebu koji je imao više od 1000 članova i vrlo bogat repertoar. U mnogim zemljama (npr. u Poljskoj) djeluje i po više tisuća film. klubova, pa se osnivaju i nacionalni savezi. Prvi takav savez osnovan je 1928. u Francuskoj. U Jugoslaviji, Savez filmskih klubova Jugoslavije osnovan je u Zagrebu 1965. U lipnju 1954. postavljeni su temelji Međunarodnoj federaciji filmskih klubova (International Federation of Film Societies, akr. IFFS). Dječji i omladinski klubovi imaju svoj posebni međunar. centar (Centre International du Film pour la Jeunesse, akr. CIFEJ).

Kino-klub, organizacija koja okuplja kino-amatere koji sami izrađuju filmove i prikazuju ih na amat. priredbama. Kino-klubovi mogu biti dječji (do 14 godina), omladinski (14—18 godina), akademski (studentski) ili otvorenog tipa (za sve kino-amatere). U njima se prikazuju filmovi koje članovi izrađuju individualno ili se, često uz financ. pomoć kluba, filmovi snimaju timski, a zatim prikazuju na klupskim projekcijama ili manifestacijama koje klub priređuje. Razvijeniji klubovi imaju i vlastite priručne teh. baze (rasvjetni i snim. »park«, laboratorij, montažu, uređaje za snimanje trikova i zvuka i sl.). Razvoj kino-klubova poklapa se s razvojem film. amaterizma pri kraju ere nij. filma (god. 1920—30), u epohi avangardnih tendencija. Najstariji kino-klub u Jugoslaviji jest Kino-klub »Zagreb«, osnovan 1928, isprva kao sekcija kino-amatera pri Foto-klubu »Zagreb«, a od 1935. kao samostalni klub. Danas u Jugoslaviji djeluje više stotina kino-klubova (iz najpoznatijih od njih, većinom iz rep. središta /npr. Kino-klub »Beograd« i Kino-klub »Zagreb«/, te iz dr. većih gradova /npr. Kino-klub »Split«/, potekli su brojni istaknuti jugosl. sineasti), među kojima je i značajan broj dječjih kino-klubova kao dio snažnog pokreta dječjega film. stvaralaštva; među njima najpoznatiji je Kino-klub »Slavica« iz podravskog sela Pitomača. U velikom broju zemalja postoje nacionalni savezi kino-klubova (u Jugoslaviji Savez organizacija amaterskog filma Jugoslavije, akr. SOARJ /ranije Foto-kino savez Jugoslavije i Kino-savez Jugoslavije/; u republikama i pokrajinama postoje također foto-kino ili kino-savezi). Na međunar. planu djeluje Međunarodni savez kino-amatera (Union Internationale du Cinéma Non Professionel, akr. UNICA), osnovan 1935. Međunar. festivali kino-klubova priređuju se već od 1931, poneki i u SFRJ.

Z. Sud.


Citiranje:
KLUBOVI, FILMSKI. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 14.7.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=2711>.

kratice i simboli