FILTAR

FILTAR, obojeni ili neobojeni materijal od optičkoga tzv. plan-paralelnog stakla ili želatinske folije koji ima poseban i standardizirani skup osobinâ što mu omogućuju određenu propustljivost svjetla; to znači da filtar ne propušta jednake količine svjetlosti svih valnih dužina. F. se stavlja na objektiv kamere ili na izvore svjetla. Kada se stavi na objektiv, filtar djeluje na svjetlo cijele scene, a kad se stavi na izvore svjetla postiže se filtrirano svjetlo, kojim se može selektivno djelovati na pojedine dijelove osvjetljenog prostora. Mogućnost selektivnog djelovanja svjetla kod snimanja filma rabi se kad se želi pravac film. kolor-vizualizacije usmjeriti više kreativnom, a ne reprodukcijsko-realist. postupku prikazivanja prizora. Pomoću filtara moguće je promijeniti količinu ili kakvoću svjetla koju propušta objektiv prilikom eksponiranja film. vrpce. Filtri izmjenjuju boju izvora svjetlosti tako da neke boje upijaju, a druge propuštaju. Dijele se u dvije osnovne skupine: (1) Obojeni filtri; (2) Neutralni filtri (filtri za svaku namjenu).

Obojeni filtri upotrebljavaju se u crno-bijeloj i kolor-fotografiji, ali nikada isti filtri u obje svrhe; to su filtri koji propuštaju svjetlo vlastite boje, a upijaju svjetlo komplementarne. Kod uporabe obojenih filtara spektar se svodi na osnovne boje: plava, zelena i crvena (aditivne primarne boje što tvore tzv. bijelo svjetlo). S osnovnim bojama radi se tako da se upotrebljavaju njima komplementarne boje, suptraktivne primarne boje, gdje je svaka komplementarna boja sastavljena od dvije primarne i komplementarna s trećom. Žuta se naziva »minus plava«, jer žuti filtar zaustavlja plavu boju, a propušta zelenu i crvenu koje zajedno tvore žuto svjetlo (yellow). Purpurna se naziva »minus zelena«, jer takav filtar zaustavlja zeleno svjetlo, a propušta plavo i crveno, što zajedno daju purpurno svjetlo (magenta). Plavo-zelena se naziva »minus crvena«, jer plavo-zeleni filtar zaustavlja crveno svjetlo, a propušta plavo i zeleno, što zajedno daju plavo-zeleno svjetlo (cyan).

U stvarnosti rijetko se nailazi na čiste primarne i komplementarne boje, pa su zato proizvedeni brojni filtri za razne vrste specijalnih i okolnostima ograničenih snimanja.

U kolor-fotografiji određeni obojeni filtri služe za konverziju kolor-temperature svjetla (najčešće Wratten serija 85 i 80), za prilagodbu izvorâ svjetla (najčešće Wratten serija 81 i 82) i za kompenzaciju boje (najčešće Wratten serija CC). U crno-bijeloj fotografiji pojedini obojeni filtri upotrebljavaju se za postizanje i razdvajanje tonova boje. To su korekcijski filtri i filtri za reguliranje kontrasta.

Filtri za crno-bijele materijale. Crno-bijela film. vrpca reproducira boju u sivim nijansama i ima specifičnu osobinu da registrira plave boje svjetlije od zelenih. Sve plave predmete registrirat će svjetlijom nijansom sive boje nego zelene, upravo obrnuto od ljudskog oka. Djelovanje nekoga obojenog filtra na crno-bijelu vrpcu procjenjuje se na osnovi toga što reprodukciju svojih vlastitih boja učini svjetlijom, a reprodukciju komplementarnih boja tamnijom. Većina filtara koji se upotrebljavaju u crno-bijeloj fotografiji su tzv. minus plavi filtri, tj. žuti, narančasti ili crveni, i te svoje boje čine svjetlijima na uštrb nijansi u području plavog kraja vidljivog spektra, gdje plave nijanse postaju tamnije. Kod crno-bijelog materijala postoji osjetljivost emulzijâ na boje, pa tako i na ultra-ljubičasto zračenje koje je nevidljivo. Kao rezultat takve osjetljivosti, npr. nebo snimano u crno-bijeloj tehnici bez uporabe filtra bit će izblijedjelo i nestat će razlika između plave i bijele boje. Da bi se to izbjeglo, upotrebljavaju se obojeni filtri koji korigiraju osjetljivosti emulzijâ na boje. Filtri za korekciju (korekcijski filtri) izjednačuju ovu osobinu crno-bijelog materijala tako da zatamnjuju plavo nebo i dr. objekte i predmete do ispravnoga srednjeg tona, kakav bi se vidio okom. Za korekciju se, osim filtara raznih žutih vrijednosti (od blijedo do srednje žute boje), upotrebljavaju i žuto-zeleni i zeleni filtri. Filtri za kontrast (kontrast-filtri) mijenjaju relativne vrijednosti jasnoće. Dvije boje koje bi bez upotrebe filtra na snimci bile gotovo jednake, uporabom filtra dobivaju različitu jasnoću. U eksterijerima za sunčanih dana vide se sjene osvijetljene plavim svjetlom od refleksa neba. Jačina osvjetljenja sjena određuje raspon kontrasta objekta koji se snima. Što se više oduzima plavog svjetla, to tamnije će biti sjene, a time i veći kontrast u slici. To se postiže uporabom »minus plavog« filtra. Filtri za reguliranje kontrasta moraju biti jači od onih koji se upotrebljavaju samo za korekciju i zato su tamnožuti, narančasti i crveni. Kada se dvije susjedne, optički različite boje pomiješaju u monokromatskoj reprodukciji, radi njihove sličnosti u sivoj boji kojom su izražene na filmu, upotrebljavaju se filtri za kontrast; oni izazovu stupanj odvajanja, tj. umjetno rasvjetljuju ili zatamnjuju jednu boju na račun druge.

Fr. V.

Filtri za kolor-materijale reguliraju pomake u temperaturi boje. Pravac pomicanja kolor-temperature može se ocijeniti po boji filtra: žućkasti ili crvenkasti filtri (upijaju plavo svjetlo) snizuju efektivnu kolor-temperaturu svjetla, dok plavičasti ili zelenkasti filtri (upijaju crveno svjetlo) podižu kolor-temperaturu. Film. negativ je senzibiliziran za snimanje pri umjetnom svjetlu temperature boje 3200 K. Oznaka senzibilizacije takvog filma je B ili Tungsten. Određeni materijali preokretnog postupka su senzibilizirani za snimanje pri svjetlu temperature boje dnevnog svjetla od oko 5500 K s oznakom senzibilizacije Daylight. Ispravna reprodukcija boje ovisna je o ispravnoj kombinaciji temperature boje svjetla i senzibilizacije film. vrpce, a to je u većini slučajeva u praksi nemoguće postići bez upotrebe filtara. Tri su osnovne skupine filtara za snimanje u boji: konverzioni filtri, filtri za prilagodbu izvora svjetla i filtri za kompenzaciju boje (CC filtri). Konverzionim filtrima se temperatura boje svjetla, umjetnoga ili dnevnoga, povisuje ili snizuje na onu na koju je senzibiliziran film. materijal. Osnovni konverzioni filtar Wratten 85, vrijednosti +112 mireda narančaste boje, omogućuje snimanje filmom tipa B pri svjetlu temperature boje dnevnog svjetla. Plavi konverzioni filtar Wratten 80 A vrijednosti —131 mired, primjenjuje se kad se s materijalom tipa Daylight snima pri umjetnom svjetlu, što je rijetko u profesionalnoj film. praksi. Filtri za prilagodbu izvorâ svjetla namijenjeni su manjim promjenama temperature boje svjetla, u vrijednostima od ±10 do ±70 mireda. Njima se postiže efekt toplijih (serijom Wratten 81) ili hladnijih (serijom Wratten 82) tonova reproduciranih boja. Osim Wrattenovih oznaka obje skupine filtara označuju se po vrstama u R (engl. red: crveno) i B (engl. blue: plavo) serijama, stupnjevani u vrijednostima od 1 do 15 dekamireda. Filtri serije B su negativnog predznaka i povećavaju temperaturu boje svjetla, dok je filtri R pozitivnog predznaka snizuju. Filtri se kombiniraju samo s filtrima istog predznaka i njihove vrijednosti u miredima se zbrajaju. Dok konverzioni filtri i filtri za prilagodbu izvora svjetla djeluju na cijelo područje spektra, filtri CC djeluju unutar plavoga, zelenoga ili crvenoga dominantnog područja spektra bijelog svjetla. Namijenjeni su kompenzaciji deficitarnog zračenja u distribuciji spektralne energije i djelovanju na pojedine senzitivne slojeve kolor-materijala. Izrađuju se u bojama suptraktivnih primara: žuto (Yellow — Y), purpurno (Magenta — M) i plavozeleno (Cyan — C), te aditivnih primara: crveno (Red — R), plavo (Blue — B) i zeleno (Green — G), u 7 različitih gustoća. Brojčane oznake (025, 05, 10, 20, 30, 40, 50) podijeljeno sa 100 predstavljaju indikaciju prosječnog densiteta filtra u području gdje mu leži dominantna valna dužina. Filtar CC najčešće se primjenjuje pri snimanju s preokretnim materijalima, pri snimanju pod fluorescentnom rasvjetom, te za korekturu dominantne nijanse i minimalnu promjenu boja pri izradi kolor-pozitiva.