ZANINOVIĆ, Stjepan

ZANINOVIĆ, Stjepan, film. i tv-redatelj i scenarist (Herceg Novi, 4. III 1926). Nakon II svj. rata studirao na Pravnom i Filozofskom fakultetu u Beogradu; kao oficir JNA bio je novinar u voj. listu, a objavljivao je i humoreske u »Ježu«, »Kerempuhu« i »Čičku«. Na filmu od 1954. Nakon 2 namjenska filma sa A. Isakovićem koscenarist je prvoga igr. projekta Zastava filma — Jedini izlaz (1958) A. Petrovića i V. Raspora. Prvi veliki red. uspjeh postiže Porukama (1960, nagrađen za režiju na festivalu u Beogradu 1961), potresnim predstavljanjem porukâ logorašâ, pisanih na zidovima ćelija, kojim demonstrira svoj stvaralački »manifest«: interes za revoluciju, osjećaj duga preživjelih prema palima, te duboku humanost i optimizam. Do kraja 60-ih godina stječe ugled jednog od utemeljitelja tzv. Beogradske škole dokumentarnog filma. Ističu se sljedeći filmovi: Stroj iz Rudog (1963, sa A. Ilićem) o borcima I proleterske brigade i njihovima porodičnim dramama; Tek kasnije sam počeo da rastem (1964, nagrada za najbolji film i režiju u Beogradu) o skupini najmlađih boraca NOB-e i njihovim naporima da u miru ostvare želje i vjerovanja iz prekinutog djetinjstva; Suza na licu (1965), analogija suvremenih događaja sa sjećanjima na surovu ratnu prošlost; Oslobodioci (1967), traganje za preživjelim oslobodiocima Beograda koje je portretirao M. Karanović; Dijalog drugova sa ratnog fotosa (1968, Zlatna medalja »Beograd«), o susretu osmorice drugova nakon 20 godina potaknutom ratnom fotografijom, i o njihovim uspomenama na druga koga nakon Rezolucije IB više nisu vidjeli; nešto kasnije, Nikom ništa (1974, Srebrna medalja »Beograd«), o umirovljenicima iz periferijskih kavanica, strasnim igračima domina. Realizirao je i seriju od 7 kratkih igr. filmova (kasnije i tv-seriju) Kad sam bio vojnik, započetu filmom Nedelja, grad i vojnik (1962); za seriju u cjelini (jednu od najgledanijih uopće), kao i za pojedine epizode, osvojio je niz nagrada u zemlji i inozemstvu (tako je film Vodnik, bombe i..., 1966, nagrađen na festivalu voj. film u Versaillesu, dok je scenarij Harmonike, 1968, nagrađen u Beogradu). Ti uspjesi dovode do serije Kad više nisam bio vojnik — 10 polusatnih epizoda o doživljajima penzioniranog vodnika (S. Aranđelović), gl. junaka i prve serije. I 80-ih godina realizira teme iz voj. života: 5 nastavaka igr. tv-serije Vojnici, od koje je montiran i istoimeni cjelovečernji film (1984). Ipak, najviše uspjeha ima kratkim igr. filmovima koji duhovito pokazuju raskorak između proklamiranog i prakse (Sve je dobro što se dobro svrši, 1979 /Zlatna medalja »Beograd«/; U autobusu, 1986), te dokum. filmovima polit. tematike (Slučaj dr Miloša Žanka, 1987; Magla, 1988; Vreme, 1989).

Ostali važniji filmovi — kratki igrani: Dobro nam došli (1969); Rastanak (1969); Drugovi mornari, zdravo! (1976); dokumentarni: Golija 76 (1976); Titovo Užice (1977); Radica (1979); Arhivi Jugoslavije (1984); Godina rata, decenija mira (1985); Ranko, rab božji (1990).