WILLIAMS, Billy

WILLIAMS, Billy, brit. snimatelj (Walthamstow, 3. VI 1929). Član B. S. C. Sin snimatelja, od 1943. radi kao asistent. Sa 24 godine počinje snimati reklamne filmove; u suradnji s mladim redateljima K. Russellom, R. Lesterom, J. Schlesingerom i T. Kotcheffom dobiva mogućnost iskušavanja različitih tehnika. Prvi igr. film snima 1965, dok prva priznanja stječe za Zaljubljene žene (K. Russell, 1969, nominacija za Oscar), gdje stvara zgusnut dramski ugođaj koristeći »miješano svjetlo« (eksterijeri su plavo-zeleni, interijeri crvenkasto-zlatni) te svjetlosne efekte vatre i svijećâ. U filmu Nedjelja, krvava nedjelja (J. Schlesinger, 1971) rabi »meko« svjetlo i snima u formatu 1,85:1, smatrajući ga primjerenijim od Panavisiona. Sasvim različit pristup uočljiv je u Vjetru i lavu (J. Milius, 1975), gdje koristi intenzivne boje, upečatljive pokrete kamere i visoki kontrast, čime (uz brojne pejzaže) funkcionalno potcrtava red. težnju epičnosti. Sve češće snimajući u SAD, »diskretnijom« kamerom u Ljetnikovcu (M. Rydell, 1981) ponovno stječe nominaciju za Oscar. Osvaja ga, sa R. Taylorom, za monumentalni film Gandhi (R. Attenborough, 1982), u kojem preferira realist., »tvrdu« fotografiju, izbjegavajući filtre te snimajući pri direktnomu sunčanom svjetlu i visokim kontrastima. Djeluje i na televiziji.

Ostali važniji filmovi: Mozak od milijardu dolara (K. Russell, 1967); Mag (G. Green, 1968); Iks, ipsilon i Zee (B. G. Hutton, 1971); Papisa Ivana (M. Anderson, 1972); Noćna straža (B. G. Hutton, 1973); Putovanje prokletih (S. Rosenberg,1976); Orlovo krilo (A. Harvey, 1978); Tajni kompanjon (D. Duke, 1978, sa S. Katzom); Saturn 3 (S. Donen, 1980, sa R. Paynterom); Monsinjor (F. Perry, 1982); Preživjeli (M. Ritchie, 1983); Božji sud (D. Davis, 1984); Eleni (P. Yates, 1985); Osumnjičeni (P. Yates, 1987); Salomin posljednji ples (K. Russell, 1988, sa H. Harrisonom); Duga (K. Russell, 1989).