WALBROOK, Anton

WALBROOK, Anton (pr. ime Adolf A. Wilhelm Wohlbrück), brit. glumac austrijsko-žid. podrijetla (Beč, 19. XI 1900 — München, 9. VIII 1967). Sin poznatog klauna Adolfa Wohlbrücka (pod tim imenom i sâm isprva nastupa), iz obitelji s trostoljetnom cirkusko-kaz. tradicijom; vrlo mlad dobiva stipendiju za glum. školu M. Reinhardta u Berlinu, gdje od 1920. nastupa u kazalištu. U nij. razdoblju na filmu igra rijetko (npr. nekoliko serijala iz sredine 20-ih godina); uspon doživljuje početkom zv. razdoblja. Naočit i elegantan, urbano-aristokratskoga i kozmopolitskog nastupa, većinom glumi u filmovima s takvim ambijentima i s melodramskim sižejima; izdvajaju se Viktor — Viktorija (R. Schünzel, 1933) i Maskerada (W. Forst, 1934). Po dolasku nacionalsocijalistâ na vlast, kao Židov mora emigrirati (1936); odlazi u Vel. Britaniju, gdje anglizira prezime i mijenja ime (zbog /Adolfa/ Hitlera), a 1947. prima i državljanstvo. Prvi uspjeh postiže kao princ Albert u Viktoriji Velikoj (H. Wilcox, 1937) uz A. Neagle; isti lik igra i u 60 slavnih godina (H. Wilcox, 1938). Novu uspješnu film. karijeru gradi od poč. 40-ih godina — sve češće ciničnijim i zloćudnijim likovima. Najznačajnija ostvarenja daje kao suprug-ubojica u Plinskim svjetiljkama (1940) te Puškinov junak opsjednut ljubavlju i kartama u Pikovoj dami (1948) Th. Dickinsona, a osobito likovima Nijemaca u 49. paraleli (1941) i Životu i smrti pukovnika Blimpa (1943) M. Powella i E. Pressburgera, te kao egoistični impresario u njihovim Crvenim cipelicama (1948). Nastupajući od 50-ih godina i izvan Vel. Britanije, ostvaruje još 2 od svojih najznačajnijih uloga: ironičnog naratora i »voditelja igre« u Vrtuljku (1950) te protuslovnog Ludwiga Bavarskog u Loli Montez (1955) M. Ophülsa. S filma se, odigravši više od 40 uloga, povlači 1959. Od 1939. glumio je i u kazalištu engl. govornog područja.

Ostale važnije uloge: Saltomortale (E. A. Dupont, 1931); Pet prokletih džentlmena (J. Duvivier, 1931); Rat valcera (L. Berger, 1933); Zamijenjena nevjesta (K. Lamač, 1934); Englesko vjenčanje (R. Schünzel, 1934); Barun Ciganin (K. Hartl, 1935); Praški student (A. Robison, 1935); Allotria (W. Forst, 1936); Afera Maurizius (J. Duvivier, 1953); Oh, Rosalinda! (M. Powell i E. Pressburger, 1955); Sveta Ivana (O. Preminger, 1957); Optužujem! (J. Ferrer, 1959).