WAKHÉVITCH, Georges

WAKHÉVITCH, Georges, franc. scenograf ukr. podrijetla (Odesa, 18. VIII 1907 — Pariz, 11. II 1984). U Francuskoj od 1921, studirao slikarstvo i primijenjenu umjetnost. Na filmu od 1929. kao asistent scenografa (npr. L. Meersona i S. Piménoffa); kao koscenograf debitira u filmu Baroud (R. Ingram, 1932), a samostalno u Glavi jednog čovjeka (J. Duvivier, 1932). Njegov scenogr. rad odlikuje sklonost prema bogatim, često teškim baroknim elementima i ukrasima s naglašenim teatarskim detaljima, ali i mračnom, sumornom naturalizmu (npr. Dédée iz Anversa, 1947, Y. Allégreta i Dnevnik jedne sobarice, 1963, L. Buñuela). Vrlo plodan, radio je i u inozemstvu (Vel. Britanija i SAD). Bavio se i film. i kaz. kostimografijom, kao i kaz. scenografijom. Objavio je knjigu Naličje dekorâ (L’envers des décors, Pariz 1977).

Ostali važniji filmovi (sam ili u suradnji): Gospođa Bovary (J. Renoir, 1934); Ničevo (J. de Baroncelli, 1936); Velika iluzija (J. Renoir, 1937); Louise (A. Gance, 1938); Zatvor bez rešetaka (L. Moguy, 1938); Gibraltar (F. Ozep, 1938); Maltežaninova kuća (P. Chénal, 1938); Posljednji povratnik (P. Chénal, 1939); Zamke (R. Siodmak, 1939); Noćni posjetioci (M. Carné, 1942); Vječno vraćanje (J. Delannoy, 1943); Djeca raja (M. Carné, 1944); Serenada oblacima (A. Cayatte, 1945); Demoni zore (Y. Allégret, 1945); Martin Roumagnac (G. Lacombe, 1946); Miquette i njezina majka (H.-G. Clouzot, 1950); Prosjačka opera (P. Brook, 1953); Ali Baba i četrdeset hajduka (J. Becker, 1954); Pukovnik i ja (P. Glenville, 1958); Žena i njezina igračka (J. Duvivier, 1959); Marie-Octobre (J. Duvivier, 1959); Kralj kraljeva (N. Ray, 1961); Slavne ljubavi (M. Boisrond, 1961); Zločin se ne isplati (G. Oury, 1961); Jednoga lijepog jutra (J. Deray, 1964); Galantne svečanosti (R. Clair, 1965); Mayerling (T. Young, 1968); Kralj Lear (P. Brook, 1971).