VLADY, Marina

VLADY, Marina (pr. ime M. de Poliakoff-Baïdaroff), franc. glumica (Clichy, 10. III 1938). Iz obitelji rus. podrijetla, sestra → O. Versois. Učila balet u pariškoj Operi. Na filmu debitira 1949, a od 1952. često nastupa i u Italiji. Isprva je vrlo zapažena u ulogama tipa → nimfete (npr. Prije potopa A. Cayattea /Prix Suzanne Bianchetti kao najbolja mlada glumica godine/ i Dani ljubavi G. De Santisa, oba 1954). Vitka i plavokosa, privlačna i senzualna, tipičnoga »slavenskog izgleda i šarma«, odlikuje se »statičnom glumom«, mirnoćom te dojmom zagonetnosti i ambigvitetnosti, što čini uvjerljivom svaku vrst reakcija i omogućuje joj vrlo širok dijapazon ulogâ. U tom je smislu prvi koristi njezin tadašnji suprug R. Hossein (npr. Pokvarenjaci idu u pakao, 1953; Oprostite nam naše uvrede, 1956; Ti, otrove, 1958; Noć špijunâ, 1959), dok najbolje uloge ostvaruje 60-ih godina: kao amsterdamska prostitutka u Djevojci u izlogu (L. Emmer, 1960), naslovnim likom u Princezi od Klevea (J. Delannoy, 1961) te, posebno, kao mlada supruga koja seksualnom nezajažljivošću ubija muža (U. Tognazzi) u Bračnoj postelji (M. Ferreri, 1963), za što je nagrađena u Cannesu, i pariška domaćica koja se odaje prostituciji u filmu Dvije ili tri stvari koje znam o njoj (J.-L. Godard, 1967). Od sredine 60-ih godina često (i zbog poznavanja više jezika) nastupa u koprodukcijama ili u inozemstvu (npr. Ponoćna zvona, 1966, O. Wellesa; Jugo, 1969, M. Jancsóa; Neuzvraćena ljubav, 1969, S. J. Jutkjeviča; Njih dvije, 1977, M. Mészáros) — sve češće u sporednim ulogama. Do 1989. glumila je u oko 70 filmova. U zrelijoj dobi igra i na televiziji.

I njezine sestre Olga Ken i Hélène Vallier su glumice.

Ostale važnije uloge: Nevjernice (M. Monicelli i Steno, 1952); Pustolovine Casanove (Steno, 1954); Ona (R. Thiele, 1954); Razmetljivac (D. Kirsanoff, 1955); Zločin i kazna (G. Lampin, 1956); Očaravajuća lažljivica (M. Deville, 1961); Stepa (A. Lattuada, 1962); Slatko i kiselo (J. Baratier, 1963); Ukradena Mona Lisa (M. Deville, 1965); Mona, bezimena zvijezda (H. Colpi, 1966); Opće pobijanje (L. Zampa, 1970); Neka otpočne svečanost (B. Tavernier, 1975); Sedam mrtvih po narudžbi (J. Rouffio, 1975); Bordel (N. Koundouros, 1984); Tango — Gardelovo progonstvo (F. Solanas, 1985); Podvizi jednoga mladog Don Juana (G.Mingozzi, 1987); Kino »Splendor« (E. Scola, 1988).