VISOKI KLJUČ

VISOKI KLJUČ (prema engl. high-key), također visoka ljestvica, snimka takvog tonaliteta u kojoj prevladavaju površine visoke refleksije (oko 72%), dok su prostori s manjom refleksijom neznatno zastupljeni. Tako snimljen kadar djeluje izrazito svijetlo (sjenâ praktički nema), a tamniji tonovi tek se naziru. Osim u odabiru sadržaja (boja-ton pred pozadinom) i svjetla (poglavito difuznog), V. se postiže i stanovitom nadekspozicijom. Njegova primjena na filmu relativno je rijetka; koristi se u prizorima izrazitih stilizacijskih obilježja, kao što su scene snova, sjećanja, nečega nadrealnog (međutim, mogu se postići i drugačiji efekti). Poznati primjeri funkcionalne uporabe visokog ključa su filmovi Osam i pol (1963) i Giulietta i duhovi (1965) F. Fellinija, te Prošle godine u Marienbadu (1961) A. Resnaisa, a u SFRJ Lakat (kao takav) (1959, crno-bijeli) i Carevo novo ruho (1961, u boji) A. Babaje (snimatelji H. Sarić odn. O. Miletić).