VAJDA, Ladislao

VAJDA, Ladislao (pr. ime László Vajda), španj. redatelj madž. podrijetla (Budimpešta, 18. VIII 1905 — Barcelona, 25. III 1965). Sin književnika i scenarista Lászla V. (čestog suradnika G. W. Pabsta), od 20. godine montažer u studiju Hunnia. God. 1927. prelazi u Berlin, gdje u kompaniji Tobis napreduje do snimatelja. Režira od 1932. u Londonu — isprva engl. verzije njem. filmskih hitova. Prvi originalni film Halo, Budimpešta! (Halló, Budapest!) realizira 1934. u Madžarskoj, gdje s uspjehom djeluje do 1939; kraće vrijeme radi u Francuskoj, 1940. prelazi u Italiju, da bi se 1942. skrasio u Španjolskoj (i ubrzo primio državljanstvo). Četrdesetih i 50-ih godina profilira se kao jedan od vodećih redatelja španj. kinematografije frankističkog razdoblja — prvenstveno melodramama i djelima relig. tematike (npr. Sedma stranica — Séptima página, 1950, i Marcelino, kruh i vino — Marcelino, pan y vino, 1955), često s popularnim dječjim zvijezdama (npr. P. Calvom). Nakon II svj. rata nastavlja i međunar. karijeru, pa u SR Njemačkoj i Švicarskoj snima nekoliko ambicioznijih projekata (npr. psihol. drama Dogodilo se usred bijela dana — Es geschah am hellichten Tage, 1958). Za svoj rad primio je u Španjolskoj više visokih odlikovanja.

Ostali važniji filmovi — u Madžarskoj: Čovjek pod mostom (Ember a hid allat, 1936); Posuđeni dvorac (A kölcsönkért kástely, 1937); Moja kći nije takva (Az én lányom nem olyan, 1937); Magda, nula iz vladanja (Magdát kicsapják, 1938); u Španjolskoj: Želim te za sebe (Te quiero para mí, 1944); Užas Andaluzije (Carne de horca, 1953); Noć bikova (Tarde de toros, 1955); Moj stric Jacinto (Mi tío Jacinto, 1956); Anđeo u Brooklynu (Un ángel pasó por Brooklyn, 1957).