UNIVERSAL

UNIVERSAL, negdje Universal Pictures, am. kompanija za proizvodnju i distribuciju filmova, nastala ujedinjenjem tvrtke IMP producenta Carla Laemmlea s nekoliko manjih (Bison, Powers, Nestor). I pored početnih uspjeha dugometr. filmovima (npr. Neptunova kći, 1914, H. Brenona), studio se orijentira na kratkometražne (1-2 role). Zbog ekonomičnosti Laemmle manje ateljee u New Yorku, New Jerseyju i Californiji zamjenjuje jednim velikim u brdima Hollywooda, naziva ga Universal City i svečano otvara 1915; sa sobom kao tajnika dovodi I. G. Thalberga, koji ubrzo postaje rukovoditelj produkcije. Profiti kompanije naglo rastu, a Thalbergova »čvrsta ruka« ne dozvoljava povlastice ni izuzetno nadarenom E. von Stroheimu (otpušta ga za snimanja filma Vrtuljak, 1923). Međutim, Thalberg ubrzo napušta Universal i odlazi u kompaniju L. B. Mayera. Od svih velikih studija U. se najteže prilagođuje zv. filmu; tek po dolasku C. Laemmlea jr. na čelo nastaju prestižni filmovi Broadway (P. Fejos, 1929) te Na Zapadu ništa novo (L. Milestone, 1930) nagrađen Oscarom. Ipak, kriza se proteže kroz čitavo desetljeće, pa poslije komerc. neuspjeha filma Ploveće kazalište (J. Whale, 1936) Laemmle prodaje kompaniju (1936) grupi industrijalaca na čelu sa J. C. Cowdinom. Krajem 30-ih godina broj filmova penje se na oko 20, a profiti rastu (međutim, skromno u usporedbi s dr. velikim kompanijama). God. 1946. U. se udružuje s neovisnom tvrtkom International Pictures (koju su 1943. osnovali W. Goetz i L. Spitz); Goetz postaje rukovoditelj produkcije, dok Cowdin ostaje na čelu kompanije u New Yorku. Krajem 40-ih godina U. potpisuje ugovor sa J. A. Rankom o distribuciji najboljih brit. filmova, ali to ne donosi dobit (samo prestiž). Stanje se popravlja kada 1952. upravu nad kompanijom preuzima Decca Records, koja angažira skupinu sposobnih producenata (A. Rosenberg, R. Hunter, A. Zugsmith) i redatelja (D. Sirk, A. Mann). U. među prvim film. kompanijama otpočinje suradnju s televizijom, što je krajem 50-ih godina zainteresiralo »giganta zabave« MCA, koji 1962. preuzima i Deccu i Universal. Novi rukovoditelj L. Wasserman znalački vodi kompaniju, pa se U. 70-ih godina ponovno svrstava među vodeće, što potvrđuje prvim Oscarom nakon 1930 (za Žalac, 1973, G. R. Hilla). U novije vrijeme kompanijom rukovode N.Tannen (od 1972) i F. Price (od 1982), a najveće uspjehe postižu suradnjom s najprofitabilnijim novohollywoodskim redateljem S. Spielbergom.

U. je vjerojatno kompanija najzaslužnija za razvitak filma strave. Još od sredine 20-ih godina gradi specifičan vizualni stil zasnovan prije svega na njem. ekspresionizmu, što je zasluga njem. redatelja P. Lenija, odn. glumca C. Veidta. Posebnu popularnost žanr doživljuje poč. 30-ih godina serijama o Drakuli (B. Lugosi), Frankensteinovu čudovištu (B. Karloff), mumiji (B. Karloff), nevidljivom čovjeku (C. Rains) i vukodlaku (L. Chaney jr.). U 30-im godinama U. proizvodi i do 15 musicala godišnje, lansirajući zvijezdu D. Durbin. Poč. 40-ih godina izuzetno je popularna serija o Sherlocku Holmesu (B. Rathbone), kao i detektivski filmovi s Chaneyjem juniorom. Produkcija opada tokom 50-ih godina, ali se ustraje na jačoj distribuciji stranih (osobito britanskih) filmova. U tom su razdoblju najpopularnije komedije tandema Abbott/Costello, odn. one s Francisom — »mazgom koja govori«. Potkraj 50-ih i poč. 60-ih godina posebno su profitabilni filmovi redateljsko-glum. tandemâ D. Sirk/R. Hudson odn. A. Mann/J. Stewart, te musicali sa D. Day, dok 70-e i 80-e protječu u znaku Spielberga i njegova štićenika R. Zemeckisa.

Najveća zvijezda Universala u nij. razdoblju bio je junak vesterna H. Carey, dok su kasnije — uz već spomenute — za kompaniju radili E. G. Robinson, B. Davis, J. Arthur, M. Dietrich, W. C. Fields i dr.; u »zlatnom dobu« tvrtke pod ugovorom su A. Murphy, J. Wyman, T. Curtis, J. Chandler, M. O’Hara, C. Grant i dr., dok je najveća zvijezda 70-ih C. Eastwood. U Universalovim projektima debitirali su neki od najznačajnijih am. redatelja — J. Ford, W. Wyler, C. Brown, R. Ingram i dr., a među njima i jedna od prvih redateljica — Lois Weber. Specijalisti studija za pojedine žanrove bili su: J. M. Stahl i D. Sirk za melodramu, T. Browning, J. Whale i E. C. Kenton za film strave, H. Koster za musical, A. Hitchcock i R. Siodmak za thriller, A. Mann i D. Siegel za vestern, te J. Arnold za znanstvenu fantastiku. Za U. je vezan početak karijere osebujnog scenarista (kasnije i redatelja) P. Sturgesa, za musicale najčešće je pisao B. Manning, a za vesterne B. Chase. Vizualnom stilu kompanije značajno su pridonijeli snimatelji W. H. Daniels, H. Mohr, J. A. Valentine i R. Metty, scenografi C. D. Hall i A. Golitzen, kostimograf B. Thomas, te maskeri i majstori spec. efekata J. P. Fulton, J. Pierce i B. Westmore, dok su njeni najznačajniji skladatelji bili F. Skinner i Ch. Previn.