TURSKA

TURSKA. Prvi film, dokumentarni, realiziran je 1914. Za I svj. rata tur. saveznici Nijemci osposobili su više domaćih sineasta, od kojih je najznačajniji Sedat Simavi (realizirao je i 2 igr. filma). Prava domaća proizvodnja nastaje 1922, kada je osnovana produkcija Kemal Film. Ipak, razvitak tur. filma teče vrlo usporeno. Do iza II svj. rata ističe se tek 1 autor, kaz. glumac i redatelj Muhsin Ertogrul, koji je snimao ekranizacije kaz. komada. God. 1949. javlja se Lütfi Akad, prvi iz skupine filmaša koji su naumili stvoriti autohtonu tur. kinematografiju; uz njega se ističu Atif Yilmaz, produktivan u više žanrova (nacionalni epovi, seoske i provincijske komedije, realist. drame), Metin Erksen, koji soc. filmovima izaziva pojavu i film. cenzure (za takav film »Suho ljeto, 1963 /realiziran pod pseudonimom I. Metin/, nagrađen je na festivalu u Berlinu 1964), te Mehdun Ün, poznat po ljubavnim filmovima, potom još Sakir Sirmali, Aydin Arakon i Orhon Ariburnu. Liberalizacijom ustava 1960. odbačeni su mnogi tabui, pa je i film. proizvodnja mnogo slobodnija; u opticaju su nove ideje, a strani utjecaji lakše se probijaju i apsorbiraju. Tur. kinematografija tada doživljuje svoje proizvodne i komerc. vrhunce, jer godišnja proizvodnja doseže i 300 filmova. Mijenom društv. klime krajem 60-ih godina (država nikad nije odlučila znatnije potpomoći nacionalnu kinematografiju), financ. problemima (film. vrpca za kolor sve je skuplja) i konkurencijom televizije razina produkcije prilično opada, time i broj gledatelja. Ipak, upravo se tada kao redatelj javlja popularni glumac Yilmaz Güney, čija je »Nada« (1970) vrstan primjer istodobno angažiranoga i komerc. filma. Taj primjer potiče i veterane A. Yilmaza, M. Erksena, L. Akada i Sureyyu Duru, kao i mlađe redatelje Halita Refiga, Duygua Sagiroglua i Ertema Göreça. I 70-ih godina Güney, često proganjan i zatvaran, ostaje vodeći tur. sineast, a njegov ugled (i izvan Turske) raste do »herojskih razmjera«; i u zatvoru on piše scenarije i daje red. upute, po kojima njegovi učenici Zeki Ökten i Şerif Gören (i sâmi značajni noviji redatelji) dovršavaju filmove »Stado« (1978) i »Neprijatelj« (1979), odn. »Put« (1982). Osim njih, 70-ih i 80-ih godina najznačajniji su angažirani sineasti Yavuz Özkan, Erden Kiral, Ömar Kavur, Korkhan Yurtsever, Bay Okan i Ali Özgentürk, te prva tur. redateljica Türkan Soray (i popularna glumica).

Iako je film u Turskoj vrlo omiljela zabava (poč. 80-ih godina bilo je više od 900 kino-dvorana), a polit. prilike su u novije vrijeme nešto povoljnije, zbog oskudne teh. infrastrukture, stroge cenzure i teškoća s distribucijom, ali i publike »odgajane« na komerc. filmu, tur. sineasti stvaraju u vrlo nepovoljnim uvjetima i tek povremenim (u novije vrijeme sve češćim) uspjesima na međunar. festivalima održavaju ambiciozniju domaću proizvodnj u.