TUNIS

TUNIS. Već 1896. snimatelji braće Lumière vrše u Tunisu prva snimanja; domaća publika, odgojena na karadžozu (→ kazalište sjenâ), brzo prihvaća novi medij. Prvi je domaći sineast Albert Samama-Chikli, ratni reporter iz I svj. rata (franc. fronta), koji prve filmove snima poč. 20-ih godina (njegova kći Haydée Chikli u njima glumi). Od 30-ih godina velike svjetske kompanije počinju snimati na tuniskim lokacijama (pustinje, oaze, grad Sfax). Za II svj. rata osnovan je prvi film. klub, 1946. proizvodno poduzeće Studios Africa, potom i više drugih; najznačajnije je Al Khalifi (I960), koje se potom preformira u proizvodnu, distributersku i prikazivačku tvrtku SATPEC — najznačajniju u zemlji. FTCC, tuniška udruga film. klubova, prva je takva na afr. kontinentu; njezini kino-klubovi bili su već tada, a i danas su, rasadište kadrova za film i televiziju. Stjecanjem nezavisnosti (1954) film. aktivnosti rastu, broj kino-dvorana i, posebno, putujućih kina sve je veći, a i proizvodnja — i po 50 filmova raznih rodova godišnje. Javljaju se i prvi pokušaji (1964/ /65) otpora stranom pritisku (inicijatori su animator film. kulture Tahar Cheriaa i film. kritičar Chedli Khlibi), koji — zbog bojkota am. i franc. filmskih kuća — doživljuju neuspjeh. Cheriaa 1966. osniva film. festival u Kartagi, s ciljem da se afroarap. kinematografije bolje upoznaju i oslobode izolacije (alternira s festivalom u Ouagadougouu /Burkina Faso/). Kako država potpomaže kinematografiju vrlo oskudno, proizvodnja je plod privatne inicijative, a osipanje kadrova znatno. Prvi redatelji konzistentnijih opusa javljaju se u drugoj polovici 60-ih godina: Omar Khlifi, Abdel-Latif Ben Ammar, Ridha Behi, Hamouda Ben Halima, Mohamed Naceur al-Ktari, Mahmoud Ben Mahmoud i Farid Boughedir; u njihovim igr. projektima pretežu angažirane teme: tuđinska vlast i kolonijalizam, angažman intelektualaca, sloboda izražavanja, žensko pitanje, poniznost u odnosu na bogate strane turiste, problem »gastarbajterâ« (mahom u Francuskoj) i sl. Zapaženija djela ostvaruju i dokumentaristi Ahmed Harzallah, Khaled Abdelwahab, Tayeb Louhichi (učenik J. Roucha) i dr.