TRACY, Spencer

TRACY, Spencer (puno ime S. Bonaventure Tracy), am. glumac (Milwaukee, Wisconsin, 5. IV 1900 — Beverly Hills, California, 10. VI 1967). Sin trgovca kamionima ir. podrijetla, polazio isusovačku srednju školu i namjeravao postati svećenik. Ipak, 1917. napušta školu i do kraja I svj. rata služi u mornarici. Potom upisuje Northwestern Military Academy, s koje 1921. prelazi na Ripon College; uspjeh u jednoj studentskoj predstavi navodi ga da 1922. upiše newyoršku Američku akademiju dramskih umjetnosti (AADA). Iste godine otpočinje i profesionalnu karijeru u broadwayskoj postavi komada R.U.R. K. Čapeka; ubrzo stječe ugled pouzdanog glumca, pa vrlo često radi za G. M. Cohana. Zahvaljujući jednoj ulozi kriminalca, 1930. dobiva angažman u kompaniji Fox; nakon 3 kratkometražna filma, J. Ford mu povjerava gl. ulogu bjegunca iz zatvora u filmu Uz rijeku (1930), gdje igra uz H. Bogarta. Stalno u sukobima s vodstvom kompanije, 1935. prelazi u MGM, gdje zvijezda postaje ulogama žrtve mase u Zakonu linča (F. Lang, 1936) i svećenika u San Franciscu (W. S. Van Dyke, 1936, prva nominacija za Oscar). Slijedi vrlo uspješno razdoblje kada postaje prvi (za sada i jedini) glumac koji je Oscar dobio 2 godine za redom: za lik port. ribara u filmu Kapetan Hrabrost (V. Fleming, 1937) te za ulogu svećenika koji nastoji preodgojiti napuštenu djecu u Gradu dječaka (N. Taurog, 1938); nastupa i u nastavku Muškarci iz grada dječakâ (N. Taurog, 1941). Premda izgledom ne odgovara hollywoodskim standardima privlačnosti (onizak i zdepast), T. — izrazito podoban tumač likova skromnih i ponosnih ljudi čvrstih načela (→ momak iz susjedstva), decentnih ali pritajena autoriteta (česte uloge očeva, pravnika i svećenika), sklonih povučenosti (žene ih pomalo zbunjuju), koji se u gnjevu znaju i promijeniti, ideal »tipičnog Amerikanca« koji u sebi »sjedinjuje radnika i industrijalca« — stječe ugled najboljega am. glumca, odmjerene, toliko prirodne glume da je zbunjivao partnere (jer ne bi mogli otkriti razliku između njegova ponašanja na sceni i u životu), koji se iznimno snalazi upravo u najtežim scenama — u kojima nema nekoga očitijeg zadatka; neki najistaknutiji glumci (npr. L. Olivier) isticali su da su od njega mnogo naučili. Premda oženjen, 1942. Započinje privatnu i profesionalnu vezu sa K. Hepburn; prvi put zajedno nastupaju u Ženi godine G. Stevensa, a zajedno će snimiti 9 filmova. Od njegovih kasnijih filmova posebno se ističu: Sedmi križ (F. Zinnemann, 1944), gdje je bjegunac iz koncentracionog logora; Stanje Unije (F. Capra, 1948), gdje je predsjednički kandidat; Otac mlade (V. Minnelli, 1950, nominacija za Oscar), u naslovnoj ulozi (glumi i u nastavku Očev mali dobitak, 1951, V. Minnellija); Loš dan u Black Rocku (J. Sturges, 1955, nominacija za Oscar), gdje je jednoruki ratni veteran koji dolazi u provincijski gradić da uruči odlikovanje ocu poginulog vojnika; Starac i more (J. Sturges, 1957, nominacija za Oscar), u naslovnoj ulozi; Posljednji poklič (J. Ford, 1958), gdje je ostarjeli političar koji umire izgubivši na izborima; Naslijedi vjetar (S. Kramer, 1960, nominacija za Oscar), gdje je odvjetnik C. Darrow koji brani učitelja koji je tumačio Darwinovu teoriju; Suđenje u Nürnbergu (S. Kramer, 1961, nominacija za Oscar), gdje je am. sudac na procesu nacističkim pravnicima; Pogodi tko dolazi na večeru (S. Kramer, 1967, nominacija za Oscar), u ulozi oca čija se kći namjerava udati za crnca, ujedno svojoj posljednjoj. Vjerojatno zbog »jake ličnosti«, rijetko se vezivao uz jednog redatelja (više je filmova snimio samo sa V. Flemingom i G. Cukorom), da bi tek potkraj karijere postao omiljeni glumac S. Kramera (s kojim surađuje 4 puta). Glumio je u 72 filma, a u spektaklu Kako je osvojen Divlji zapad (J. Ford i H. Hathaway, 1962) bio je narator; na listi 10 najkomercijalnijih am. glumaca nalazio se 1938, 1940-42, 1944/45, 1948, te 1950/51.

Ostali važniji filmovi: Brzi milijuni (R. Brown, 1931); Đavoli neba (A. E. Sutherland, 1932); Ja i moja cura (R. Walsh, 1932); Dvadeset tisuća godina u Sing-Singu (M. Curtiz, 1933); Moć i slava (W. K. Howard, 1933); Čovjekov dvorac (F. Borzage, 1933); Oklevetana dama (J. Conway, 1936); Dali su mu pištolj (W. S. Van Dyke, 1937); Veliki grad (F. Borzage, 1937); Manekenka (F. Borzage, 1938); Pokusni pilot (V. Fleming, 1938); Stanley i Livingstone (H. King, 1939); Uzimam ovu ženu (W. S. Van Dyke, 1939); Sjeverozapadni prolaz (K. Vidor, 1940); Petrolej (J. Conway, 1940); Edison, odrastao čovjek (C. Brown, 1940, kao Th. A. Edison); Fantom Londona (V. Fleming, 1941, kao Jekyll i Hyde); Tortilla Flat (V. Fleming, 1942); Čuvar plemena (G. Cukor, 1943); Momak zvan Joe (V. Fleming, 1944); Trideset sekundi iznad Tokija (M. LeRoy, 1944); Grijeh jedne noći (E. Kazan, 1947); Sudac Timberlane (G. Sidney, 1947); Edward, moj sin (G. Cukor, 1948); Adamovo rebro (G. Cukor, 1949); Malaja (R. Thorpe, 1950); Optužnica protiv O’Hare (J. Sturges, 1951); Plymouthska pustolovina (C. Brown, 1952); Pat i Mike (G. Cukor, 1952); Glumica (G. Cukor, 1953); Slomljeno koplje (E. Dmytryk, 1954); Planina (E. Dmytryk, 1956); Žene na desku/Gospođice, vi griješite! (W. Lang, 1957); Đavao u 4 sata (M. LeRoy, 1961); Taj ludi, ludi, ludi svijet (S. Kramer, 1963).

LIT.: R. Newquist, A Special Kind of Magic, New York 1967; D. Deschner, The Films of Spencer Tracy, Secaucus 1968; L. Swindell, Spencer Tracy: A Biography, New York 1969; G. Kanin, Tracy and Hepburn, New York 1971; R. Tozzi, Spencer Tracy, New York 1973.