TOVOLI, Luciano

TOVOLI, Luciano, tal. snimatelj i redatelj (Massa Maritima, 1936). Sa sveučilišta u Pisi prelazi na visoku film. školu Centro Sperimentale u Rimu, gdje diplomira 1958. God. 1960-67. asistent je snimatelja (npr. Banditi u Orgosolu, 1961, V. De Sete /sâmom De Seti/), te snimatelj (povremeno i redatelj) dokum. filmova i reportaža. Sugestivna fotografija pribavlja mu međunar. ugled, pa često snima i u Francuskoj. Najveće uspjehe ostvaruje filmovima Kruh i čokolada (1973) F. Brusatija, Profesija: reporter (1975), za koji dobiva godišnju nagradu tal. kritike Nastri d’Argento, i Misterij Oberwalda (1980) M. Antonionija, Tatarska pustinja (1976) V. Zurlinija, te Posljednja žena (1976) i Zdravo, muškarčino (1978) M. Ferrerija. Režirao je ambicioznu ekranizaciju romana alb. književnika I. Kadarea General mrtve vojske (Il generale dell’armata morta, 1983), kojoj je i snimatelj.

Ostali važniji filmovi: Haarlemski tulipani (F. Brusati, 1969); Gošća (V. De Seta, 1970); Nećemo ostariti zajedno (M. Pialat, 1972); Ugrizi pa bježi (D. Risi, 1973); Umrijeti u Rimu (G. Mingozzi, 1974); Léonor (J. Buñuel, 1975); Treći stupanj (P. Fleischmann, 1975); Žena nedjelje (L. Comencini, 1976); Nemoralne redovnice (W. Borowczyk, 1977); Suspiria (D. Argento, 1978); Onkraj vrata (L. Cavani, 1982); Pocrvenjele četrdesete (Ch. de Chalonge, 1982); Tmina (D. Argento, 1983); Policija (M. Pialat, 1985); Kavez ludosti III (G. Lautner, 1985); Bjegunci/Dva bjegunca i klinka (F. Veber, 1987); Kino »Splendor« (E. Scola, 1988); Koliko je sati? (E. Scola, 1989).