TÖRŐCSIK, Mari

TÖRŐCSIK, Mari, madž. glumica (Pély, 23. XI 1935). Diplomiravši (1957) na Akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost u Budimpešti, članica tamošnjega Narodnog kazališta; darovitost dokazuje u širokomu repertoarnom rasponu od Shakespearea do domaće klasike te suvremenih stranih i domaćih autora. Film. karijeru otpočinje još za studija (Vrtuljak, 1955, Z. Fábrija). Ugled stječe s nekoliko zapaženih uloga »djevojaka iz naroda« (npr. Slatka Ana Z. Fabrija i Željezni cvijet J. Herskóa, oba 1958), a prirodni šarm i smisao za humor potvrđuje u Lakoumnoj (1959) M. Szemesa, za što je nagrađena u Karlovym Varyma (kao i kasnije za Mrtvi krajolik, 1971, I. Gaála). Složenim likovima zrelih žena (npr. Ljubav, 1970, K. Makka i Na kraju puta, 1973, Gy. Maára) ponajbolje iskazuje svoje glum. značajke: izražajnu mimiku, prividno monotoni diskurs i karakteristični promukli glas koji pojačava intenzitet doživljaja što se nazire ispod prividne mirnoće. Velik broj uloga u djelima vodećih madž. redatelja donosi joj ugled glum. osobnosti neizbrisivo povezane s afirmacijom madž. filma 60-ih i 70-ih godina, ujedno i međunarodno najpoznatije madž. glumice. Od njenih brojnih festivalskih nagrada posebno se izdvaja ona u Cannesu 1976: za lik prvakinje predratnoga madž. kazalištu u filmu Gospođo Déry, gdje ste vi? (1975 njenog supruga Gy. Maára.

Ostale važnije uloge: Dva priznanja (M. Keleti, 1957); Legenda iz predgrađa (F. Máriássy, 1957); Kišobran sv. Petra (F. Bán, 1958); Mač i kocka (I. Fehér, 1959); Pješice u raj (I. Fehér, 1959); Besane godine (F. Máriássy , 1959); Budi dobar sve do smrti (L. Ranódy, 1960); Dva kata sreće (J. Herskó, 1960); Izgubljeni raj (K. Makk, 1962); Jesenska zvijezda (A. Kovács, 1962); Ševa (L. Ranódy, 1963); Pretposljednji (K. Makk, 1963); Ne (Gy. Révész, 1965); Junaci Pavlove ulice (Z. Fábri, 1968); Muk i krik (M. Jancsó, 1968); Mjesečevo dvorište (M. Mészáros, 1969); Volite Emiliju Ódor! (P. Sándor, 1969); N.N. anđeo smrti (J. Herskó, 1970); Umjerena zona (Zs. Kézdi-Kovács, 1970); Putovanje oko moje lubanje (Gy. Révész, 1970); Mravinjak (Z. Fábri, 1971); Preša (Gy. Maár, 1971); Imao sam trideset i dva imena (M. Keleti, 1973); Bila jednom jedna obitelj (Gy. Révész, 1974); Elektra, ljubavi moja (M. Jancsó, 1974); Igra mačaka (K. Makk, 1974); Neodlučnost (Gy. Maár, 1976); Sanjam o bojama (L. Ranódy, 1980); Sretni Dániel (P. Sándor, 1983); Zabranjeni odnosi (Zs. Kézdi-Kovács, 1983); Skrivač (Zs. Kézdi-Kovács, 1985).