TOLNAY, Klári

TOLNAY, Klári, madž. glumica (Mohora, 27. VII 1914). Glum. karijeru otpočinje sa 20 godina istodobno u kazalištu i na filmu; u oba medija postaje jedna od najistaknutijih osobnosti svoje generacije. U kazalištu tumači velik broj uloga u rasponu od naive, preko konverzacijske drame do komedije; posebno se pamte njezine interpretacije Shakespeareove Julije, Ibsenove Nore, Krležine Laure, Čehovljeve Irine i Williamsove Blanche DuBois. Na filmu debitira 1934, i 30-ih godina snima po nekoliko filmova godišnje — najčešće s istaknutim komerc. redateljima (npr. s tadašnjim suprugom A. Ráthonyijem), posebno se ističući u komedijama karakterističnoga peštanskog ugođaja; partneri su joj tada najpoznatiji glumci P. Jávor, A. Páger, I. Ráday i dr. Nakon II svj. rata odmah se uključuje u film. proizvodnju, sada uglavnom u karakternim likovima (npr. Gospođa Déry, 1951, L. Kalmára i Dozvoljeno gaziti travu, 1960, K. Makka). Od 70-ih godina težište je njezina rada na televiziji. Dvostruka je dobitnica drž. Nagrade Lajos Kossuth.

Ostale važnije uloge: Oluja u zoru (I. Székely, 1936); Moja kći nije takva (L. Vajda, 1937); Posuđeni dvorac (L. Vajda, 1937); Vizija na jezeru (L. Kalmár, 1940); Rođaci (F. Máriássy, 1954); Priča o 12 pogodaka (K. Makk, 1956); Svadbeni ručak (Gy. Révész, 1956); Sviće (M. Keleti, 1960); Zemlja anđelâ (Gy. Révész, 1962); Ševa (L. Ranódy, 1963); Posezona (Z. Fábri, 1966); Otac (I. Szabó, 1966); Ljubavni snovi (M. Keleti, 1970, u 2 dijela); Licem u lice (Z. Várkonyi, 1970); Bila jednom jedna obitelj (Gv. Révész, 1974); Legato (I. Gaál, 1978).

LIT.: Zs. Kőháti, Tolnay Klári, Budapest 1980.