TIOMKIN, Dimitri

TIOMKIN, Dimitri, am. skladatelj rus. podrijetla (Petrograd /danas Lenjingrad/, 10. V 1899 — London, 11. XI 1979). Sin pijanista i pijanističko »čudo od djeteta«, studirao glazbu na petrogradskom konzervatoriju (kod A. K. Glazunova) i diplomirao 1920; usavršavao se u Berlinu (kod F. B. Busonija i H. Leichtentritta). Kao pijanist i dirigent 20-ih je godina Evropi predstavio glazbu G. Gershwina. U SAD imigrira 1925, a državljanstvo dobiva 1937. Na filmu od 1930 (nikad pod ugovorom s nekom od kompanija). Jedan od najplodnijih, najpopularnijih i najznačajnijih am. skladatelja film. muzike (povremeno i glazb. voditelj), vješto se prilagođavao različitim žanrovima i stilovima. Njegova melodična glazba zasnovana je na kombinaciji evr. (osobito ruskog) i am. nasljeđa; podjednako se uspješno služi klas. i nar. repertoarom obaju kontinenata. Posebno je zapažen njegov doprinos žanru vesterna. Autor je niza popularnih tema, od kojih su mnoge postale evergreeni: npr. naslovne teme iz vesterna Balada o crnom zlatu (H. Fregonese, 1953) i Obračun kod O. K. Corrala (J. Sturges, 1957) u izvedbi F. Lanea, naslovna tema iz filma Prijateljsko uvjeravanje (W. Wyler, 1956) u izvedbi P. Boonea, naslovna tema i song My Rifle My Pony and Me u izvedbi D. Martina iz vesterna Rio Bravo (H. Hawks, 1959 /potonja se instrumentalno javlja već u Hawksovoj Crvenoj rijeci iz 1948/), te song Green Leaves of Summer u izvedbi F. Avalona iz filma Alamo (J. Wayne, 1960). Oscarom je nagrađen 4 puta: za naslovni song (u izvedbi T. Rittera) i kompletnu partituru vesterna Točno u podne (F. Zinnemann, 1952), te za partiture Zapisano na nebu (W. A. Wellman, 1954) i Starac i more (J. Sturges, 1957). Skladao je glazbu za više od 160 igr. filmova, povremeno i za animirane, dok je za II svj. rata surađivao na ratnim dokum. filmovima F. Capre i J. Hustona. Potkraj 60-ih godina preselio je u Vel. Britaniju i počeo se baviti producenturom; bio je koproducent vesterna MacKennino zlato (J. L. Thompson, 1969), te izvršni producent i muz. supervizor američko-sovj. koprodukcije Čajkovski (I. V. Talankin, 1971). Objavio je autobiografiju Molim Vas, ne mrzite me! (Please Don’t Hate Me, New York 1960). Dobitnik je franc. ordena Legije časti.

Ostali važniji filmovi (kao skladatelj ili glazb. voditelj): Alice u zemlji čudesa (N. Z. McLeod, 1933); Luda ljubav (K. Freund, 1935); Izgubljeni horizont (F. Capra, 1937); U grob ništa ne nosiš (F. Capra, 1938); Sjeverni mrijest (H. Hathaway, 1938); Veliki valcer (J. Duvivier, 1938); Samo anđeli imaju krila (H. Hawks, 1939); Gospodin Smith ide u Washington (F. Capra, 1939); Zakon Divljeg zapada (W. Wyler, 1940); Upoznajte Johna Doea (F. Capra, 1941); Mjesec i šestoparac (A. Lewin, 1943); Sjenke sumnje (A. Hitchcock, 1943); Varalica (J. Duvivier, 1944); Most u San Luis Reyu (R. V. Lee, 1944); Tamno zrcalo (R. Siodmak, 1946); Tragični sastanak (L. Moguy, 1946); Divan život (F. Capra, 1946); Dvoboj na suncu (K. Vidor, 1947); Duga noć (A. Litvak, 1947); Portret Jennie (W. Dieterle, 1948); Smrt dolazi (R. Maté, 1949); Šampion (M. Robson, 1949); Ljudi (F. Zinnemann, 1950); Cyrano de Bergerac (M. Gordon, 1950); Nepoznati iz Nord-ekspresa (A. Hitchcock, 1951); Bunar (R. Rouse i L. Popkin, 1951); Peking Express (W. Dieterle, 1951); Opasnost (J. Sturges, 1952); Tajna Indijanke (H. Hawks, 1952); Anđeosko lice (O. Preminger, 1952); U zaklon! (R. Brooks, 1953); Ispovijedam se (A. Hitchcock, 1953); Nazovi M radi umorstva (A. Hitchcock, 1954); Njegovo veličanstvo O’Keefe (B. Haskin, 1954); Zemlja faraonâ (H. Hawks, 1955); Suđenje Billiyu Mitchellu (O. Preminger, 1955); Div (G. Stevens, 1956); Divlji vjetar (G. Cukor, 1957); Posljednji vlak iz Gun Hilla (J. Sturges, 1959); Nepomirljivi (J. Huston, 1960); Lutalice (F. Zinnemann, 1960); Posljednji sumrak (R. Aldrich, 1961); Topovi s Navarona (J. L. Thompson, 1961); 55 dana u Pekingu (N. Ray, 1962); Svijet cirkusa (H. Hathaway, 1964); Pad Rimskog Carstva (A. Mann, 1964); Vatrena karavana (B. Kennedy, 1967).