SUCKSDORFF, Arne

SUCKSDORFF, Arne, šved. redatelj (Stockholm, 3. II 1917). Djetinjstvo provodi lutajući šumama i pripitomljujući divlje životinje. Nakon studija prirodnih znanosti u Stockholmu i slikarstva u Berlinu, putuje po Evropi (osobito Italiji) snimajući fotografije koje privlače pažnju i osvajaju nagrade na konkursima i izložbama. Slijedi sl. turneja po Švedskoj, kada snima prirodu i divlje životinje film. kamerom, te montira svoja prva 2 lirska dokum. filma »posvećena švedskom ljetu«: Augustovska rapsodija (En augustirapsodi, 1939) i Tvoja vlastita zemlja (Din tillvarons land, 1940). Poč. 50-ih godina putuje po svijetu te snima kratkometr. i dugometr. dokumentarce prema vlastitim scenarijima (kojima je i montažer); za kratkometražno Indijsko selo (Indisk by, 1950) dobiva I nagradu u Cannesu, kao i za dugometražnu Veliku pustolovinu (Det stora aventyret, 1953), jedan od najpoetičnijih filmova o prirodi uopće.

Sucksdorffovi filmovi nisu dokumentarni »u pravom smislu«. U autobiografskoj Velikoj pustolovini prikazuje 2 brata koji, potajno od roditelja, na farmi u središnjoj Švedskoj njeguju vidru, dok se u paralelnoj montaži vidi priroda i životinjski svijet oko njih; s prvim proljetnim danima, vidra se vraća u šumu. Ova jednostavna priča iskazana je opčinjujućom vizualnošću, bez sentimentalnosti (autora čak optužuju za »sadističnost u prikazu borbi među životinjama«) i s izuzetnim osjećajem za ritam. Po lirskoj atmosferi i vizualnoj ljepoti ravan joj je kratkometražni Podijeljeni svijet (En kluven värld, 1948), »Bachovska fantazija jedne zimske noći«.

Dok je u njegovim dokum. filmovima fabularni element svrhovito podređen ontološkoj autentičnosti snimljenih prizora, to je daleko slabije ostvareno u poludokum. cjelovečernjem filmu s naturščicima Priča iz džungle (En djungelsaga, 1957), snimljenom u zabačenomu ind. selu, s rekonstrukcijom običajâ i načina života primitivnih ljudi u borbi za opstanak. I pored ishitrene dramatike, na kojoj S. inzistira paralelnom montažom, odnos čovjeka prema životinji (tigru) i ovdje je izražen na poetski način.

S. se okušao i na igr. filmu. Dječak na drvetu (Pojken i trädet, 1961), o životu trojice dječaka na šved. farmi, ističe se samo impresivnim snimkama prirode, dok je Moj dom je Copacabana (Mitt hem är Copacabana, 1965), priča o besprizornima u predgrađima čatrljâ u Rio de Janeiru (gdje je S. bio direktor film. škole), nešto uspjeliji. Svojim opusom S. ide u red najznačajnijih stvaralaca nenarativne kinematografije, i dostojan je produžitelj tradicije R. J. Flahertyja.

Ostali važniji dokum. filmovi: Ljetna priča (En sommarsaga, 1941); Zapadni vjetar (Vinden fran vaster, 1942); Galeb (Trut, 1944); Jutro (Gryning, 1945); Sjenke na snijegu (Skuggor över snön, 1945); Ljudi u gradu (Människor i stad, 1946); Rog na sjeveru (Ett horn i norr, 1949); Vjetar i rijeka (Vinden och floden, 1951).