STOJANOVIĆ, Velimir-Veljo

STOJANOVIĆ, Velimir-Veljo, redatelj (Priština, 17. IV 1921 — Beograd, 25. VIII 1959). God. 1939. upisao Pomorsku vojnu akademiju u Dubrovniku, poslije rata studirao pravo u Beogradu. Film. karijeru otpočinje kao asistent V. Pogačica (Priča o fabrici, 1948). Kao redatelj debitira 1950. dokum. filmom Iz našeg pomorstva, i do 1954. realizira 15 dokumentaraca. Svojim dokumentarizmom sugestivne vizualnosti i stilizacije prizorâ određuje razvoj poetskoga film. izraza u nas; stvara i neka klas. djela jugosl. dokumentarnog filma, posebno projektima tematski vezanim za Crnu Goru (npr. Mrtvi grad, 1952, i Utkani tokovi, 1954). U okviru trilogije o zatočenicima otoka Mamule stvara (uz pomoć snimatelja V. Lukića) jedan od prvih eksp. filmova profesionalne jugosl. kinematografije U odbojima sunca (1954). God. 1955. režira prvi crnog, igrani film Lažni car o Šćepanu Malom, vrlo uspjelu evokaciju razdoblja, ujedno prvi autentični pov. film jugosl. kinematografije; sa scenaristom → R. Đurovićem, s kojim je surađivao i u dokum. filmovima, tvori u jugosl. kinematografiji do danas neponovljeni redateljsko-scenar. tandem. I njihovim idućim igr. filmovima pripada pionirsko mjesto: Zle pare (1956) prvo su humorno-poetsko viđenje ratnih zbivanja, dok Četiri kilometra na sat (1958) tematikom, stilom i red. postupkom najavljuju moderni film u nas. Manje mu je uspio samo posljednji igr. film Campo Mamula (1959), o polit. zatvorenicima na otoku Mamula koje po kapitulaciji Italije »preuzimaju« Nijemci.

Nekonvencionalnost izraza, stilska dosljednost,moderna poetska intonacija i senzibilnost, tematska vezanost za prostor i duh Crne Gore, te autorska sposobnost univerzalizacije temâ čine Stojanovića začetnikom crnog. kinematografije i njezinom prvom autorskom ličnošću, koja je imala značajnog utjecaja i u daljem razvitku modernog filma u Jugoslaviji kao cjelini.

Ostali važniji dokum. filmovi: Njegoš (1951); U slavu Njegoša (1951); Djelo Tripa Kokoljića (1952); Bar (1953); Zatočnici mrijet naviknuti (1953); Jovan Jovanović-Zmaj (1954); Za život (1954).