STOJANOVIĆ, Velimir S.

STOJANOVIĆ, Velimir S., redatelj, scenarist, film. i kaz. kritičar te pisac (Dušanovo kod Leskovca, 30. III 1940 — Sarajevo, 4. XI 1984). Brat → Nikole S. Diplomiravši književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu 1963, djeluje kao kaz. i film. kritičar u sarajevskoj reviji »Odjek«, a od 1969. na Televiziji Sarajevo — najprije kao urednik film. programa, zatim u redakciji igranoga. Mladenačko bavljenje kaz. amaterizmom pojačava afinitet prema scenskim umjetnostima i utječe na njegov kritičarski rad produbljenim i prisnim razumijevanjem svih izražajnih komponenti, uz posebnu sklonost prema glum. umijeću, ali ne umanjuje izoštrenost pogleda i stavova, artikuliranih erudicijom i nadahnutim stilom. Kao kaz., film. i tv-kritičar surađuje u više jugosl. listova i časopisa; jedan je od osnivača i urednika film. časopisa »Sineast«. Kao redatelj i scenarist realizira 7 kratkometr. filmova, dajući im oblik misaonih eseja, zasnovanih na čistom dokumentarizmu (Čistilište, 1970; Podrum, 1971; Elvira, 1979; Žive vode, 1982), na formi kratkoga igr. filma (Ekspres, 1970, nagrađen /ex aequo/ na festivalu u Beogradu; Ambalaža, 1972) ili na kombinaciji red. postupaka (Čovjek u neispravnom stanju, 1979), a u svima iskazuje sineastičku rafiniranost i duh zaigranosti, preispitujući manje sâm medij a više mentalnu projekciju medija u primaocu. Surađuje na scenarijima za kratkometražne (U kuhinji, 1969) i igr. filmove (Pogled u noć, 1978; Od zlata jabuka, 1986) svoga brata. Originalan knjiž. talenat ispoljava u kaz. komadima Nije čovjek ko ne umre (1978) i Voćni dan (1981), višestruko nagrađivanima i izvođenim na mnogim scenama. Objavljene su mu 2 knjige: kaz. kritika Šminka i znoj (1974), te film, esejâ i tv-kritikâ Lakomo oko (1988, posmrtno).