STOCKWELL, Dean

STOCKWELL, Dean, am. filmski, kazališni i tv-glumac (Hollywood, 5. III 1936). Sin kaz. glumaca, na sceni već od 7. godine. Na filmu debitira 1945. u musicalu Diži sidra! G. Sidneyja, uz G. Kellyja i F. Sinatru. Ubrzo postaje jedna od dječjih zvijezda neposredno poratnog razdoblja (npr. Dječak zelene kose, 1948, J. Loseyja), a i u mladićkom dobu još dobiva zahtjevne uloge (npr. ubojice u Prinudi, 1959, R. Fleischera, te frustriranih sinova u Sinovima i ljubavnicima, 1960, J. Cardiffa i Dugom putovanju u noć, 1961, S. Lumeta, nagrađen /ex aequo/ na festivalu u Cannesu). Od sredine 60-ih godina film. karijera mu opada, ali zato mnogo i vrlo uspješno glumi na televiziji. Na filmu ponovno češće nastupa od 80-ih godina u karakternim ulogama (npr. kao staloženiji brat »izgubljenoga« gl. junaka u filmu Pariz, Texas, 1984, W. Wendersa). Za prvu komičnu ulogu film. karijere — mafijaškog bossa u filmu Udata za mafiju (J. Demme, 1988) — nominiran je za Oscar za epizodu.

I njegov mlađi brat Guy Stockwell poznati je glumac.

Ostale važnije uloge: Mladenačke godine (V. Saville, 1946); Džentlemenski sporazum (E. Kazan, 1947); Tajna napuštenog vrta (F. M. Wilcox, 1949); More (H. Hathaway, 1949); Zvijezde u mojoj kruni (J. Tourner, 1950); Kim (V. Saville, 1951); Ushit (J. Guillermin, 1965); Psych-Out (R. Rush, 1968); Posljednji film (D. Hopper, 1971); Tračnice (H. Jaglom, 1976); Krivo je pravo (R. Brooks, 1982); Alsino i kondor (M. Littin, 1982); Dine — pješčani planet (D. Lynch, 1984); Živjeti i umrijeti u Los Angelesu (W. Friedkin, 1985); Kameni vrtovi (F. F. Coppola, 1987); Tucker — čovjek i njegov san (F. F. Coppola, 1988); Backtrack (D. Hopper, 1990).