STAUDTE, Wolfgang

STAUDTE, Wolfgang, njem. filmski i tv-redatelj (Saarbrücken, 9. X 1909 — kod Sevnice, 19. I 1984). Sin glumca Fritza S., prekida studij tehnike i 1926. otpočinje glum. karijeru u Berlinu. Na filmu od 1931 (Gassenhauer L. Picka); zbog nastupa u Židovu Süssu (V. Harlan, 1940) kritiziran je nakon rata. Red. iskustvo stječe 30-ih godina u dokum. filmovima (i dugometražnim); prvi igrani Bravo, akrobat! (Akrobat schööön!, 1943), o poznatom klaunu Charlyju Rivelu, režira za kompaniju Tobis. Do kraja rata snima više nezapaženih zab. filmova. God. 1946. realizira prvi njem. poratni film Ubojice su među nama (Die Mörder sind unter uns) za tek osnovano poduzeće DEFA; nastao prema projektu savezničkih oficira zaduženih za kulturu, prikazuje depresivno stanje u ruševinama grada, gdje se odvija drama bivših logoraša i nacista koji postaje ugledni tvorničar i »obnovitelj Njemačke«. U sumorno realist. tonovima suprotstavljeni su Nijemci koji su surađivali s nacističkim režimom i oni drugi, koji trebaju ponijeti breme prošlosti »što se nikada ne smije zaboraviti«; djelo je politički na pozicijama ondašnjeg plana za denacifikaciju Njemačke. Idući film Rotacija (Rotation, 1949, u Njemačkoj DR) prikazuje također »tipičnu« njem. sudbinu: u doba krize (1933) sin, angažirani član Hitlerjugenda, denuncira oca — člana NSDAP iz egzistencijalnih razloga — kao antifašista, a nakon oslobođenja obojica odgovaraju pred sovj. vlastima za iste zločine; djelo je stilski blisko nekadašnjim filmovima u produkciji UFA-e. Njegov posljednji film u NjDR, Podanik (Der Untertan, 1951), prikazan je u SRNj tek 6 godina kasnije (na scenariju prema romanu H. Manna surađivao je i njegov otac); ta sarkastična priča o pruskom reakcionaru iz doba Carstva njegov je formalno najsavršeniji film. U SRNj prvi veliki uspjeh ostvaruje Ružama za državnog tužioca (Rosen für dem Staatsanwalt, 1959, Glavna nagrada /ex aequo/ u Karlovym Varyma), kritičkom analizom činovničkog mentaliteta u sudstvu, pritisnutog konformizmom i kukavičlukom. Slijede uspjesi pov. dramom Kirmes (1960) i satirom Muški izlet (Herrenpartie, 1964, koprodukcija sa SFRJ). Okušao se i u dječjem filmu (npr. Priča o malom Mucku — Die Geschichte vom kleinen Muck, 1953, koprodukcija sa NjDR) i u ekranizacijama knjiž. baštine (npr. Rose Bernd, 1957 /po G. Hauptmannu) i Prosjačka opera — Die Dreigroschenoper, 1962 /po B. Brechtu/). Od sredine 60-ih godina okreće se televiziji te režira epizode krim. serijâ, niz filmova po J. Londonu i više tv-serija. Umro je snimajući u Sloveniji. Režirao je oko 30 kinemat. filmova (2 nikad prikazana, 1 u korežiji, 1 omnibus).

Redatelj u prvom redu usmjeren prema realist. priči »s porukom«, raznovrsne — pedagoške, soc., polit. ili psihol. tematike, S. je — uz R. Thielea — najznačajniji zapadnonjem. redatelj do pojave tzv. novoga njemačkog filma sredinom 60-ih godina.

Ostali važniji filmovi: Svjetionik (Leuchtfeuer, 1954, koprodukcija sa NjDR); Madeleine i legionar (Madeleine und der Legionar, 1958); Topovska serenada (Kanonenserenade/Pezzo, capopezzo e capitano, 1958, koprodukcija s Italijom); Sretne godine Thorwaldovih (Die glücklichen Jahre der Thorwalds, 1962); Čast lopova (Ganovenehre, 1966).