SCHRADER, Paul

SCHRADER, Paul, am. redatelj i scenarist (Grand Rapids, Michigan, 22. VII 1946). Odgojen u kalvinističkom duhu, s filmom se susreće tek sa 18 godina — nakon što se oslobodio roditeljskog utjecaja. Diplomirao film na sveučilištu UCLA u Los Angelesu. Isprva film. kritičar los-angeleskog »Free Pressa«, potom urednik časopisa »Cinema« i »Film Quarterly«; dio njegova kritičarskog rada je i knjiga Transcendentni stil: Ozu, Bresson, Dreyer (Transcendental Style: Ozu, Bresson, Dreyer). Povremeno predaju scenaristiku na sveučilištu Columbia u New Yorku.

Pripadnik tzv. novog Hollywooda, u svojim filmovima respektira film. tradiciju, no istodobno joj dodaje i modernističku svijest o autorstvu. Film. karijeru otpočinje kao scenarist, istaknuvši se vrlo raznolikim radovima: Yakuza (1975, sa R. Towneom) S. Pollacka, Opsesija (1976) B. De Palme, te Taksist (1976) i Razjareni bik (1980, sa M. Martinom) M. Scorsesea. Kao redatelj debitira 1978. filmom Plavi ovratnik (Blue Collar /i scenarij s bratom Leonardom/) s temom iz života radništva; već od prvenca u njegovu se opusu zapaža moral. dimenzija. I dalje prema vlastitim scenarijima, režira U podzemlju seksa (Hardcore, 1979) i Američki žigolo (American Gigolo, 1980), u kojima tema seksualnosti pokazuje devijacije suvremenoga am. urbanog društva. Nakon pretencioznoga i ne odveć uspjelog remakea kult-filma iz 1942 — Ljudi-mačke (Cat People, 1982), Sch. realizira scenarij (napisan s bratom) Mishima (1985), po dijelu kritike njegovo najbolje ostvarenje, u kojem — upotrebljavajući 3 stilske razine, te vješto koristeći film. fotografiju (J. Bailey) i muziku (Ph. Glass) — problematizira život i stvaralaštvo jap. književnika Yukija Mishime, desno orijentiranoga i zaokupljenoga povratkom tradic. vrijednostima jap. kulture i civilizacije. Pažnju je 80-ih godina pobudio i filmovima Srce za rock’n’roll (The Light of Day, 1987) o generacijskom sukobu majke (G. Rowlands) i sina (M. J. Fox) i Patti (1988), pokušajem tumačenja »slučaja Patti Hearst«.

Ostali važniji filmovi — kao (ko)scenarist: Stari momci (J. Tewkesbury, 1979); Obala komaraca (P. Weir, 1986); Posljednje Kristovo iskušenje (M. Scorsese, 1988); kao redatelj: Utjeha stranaca (The Confort of Strangers, 1990).