SÁNDOR, Pál

SÁNDOR, Pál, madž. redatelj i scenarist (Budimpešta, 19. X 1939). Nakon srednje muz. škole zapošljava se u film. proizvodnji: kao laboratorijski tehničar, potom kao asistent redatelja. God. 1960/61. upisuje režiju na budimpeštanskoj Akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost; diplomira 1964. Prve kratkometr. filmove realizira u Studiju Béla Balázs; ističu se suvremeno koncipirani prodori u duhovni svijet mladih Proboj (Kitörés, 1964), Tri povijesti o romantici (Három történet a romantikáról, 1965) i Igra na ulici (Játék az utcán, 1966). Za prvi igr. film Lutak na zidu (Bohóc a falon, 1967), svjež iskaz o psihologiji omladine u osebujnom ugođaju ljetovališta izvan sezone, nagrađivan je na festivalima u Karlovym Varyma i Chicagu. U filmu Moja teta i ja (Sárika, drágám!, 1971) susret mladog redatelja i tete — veteranke radničkog pokreta ujedno je i sraz različitih generacijskih pogleda na zbilju koji ne donosi suglasnost, ali obogaćuje vidokrug. Poput mnogih kolega, 70-ih godina okreće se novijoj madž. povijesti: od iskustava Madžarske Sovjetske Republike iz 1919 (Čudna uloga — Herkulesfürdői emlék, 1977), preko opsade Budimpešte iz 1944 (Oslobodi nas od zla — Szabadíts meg a gonosztól, 1979), do bolnih implikacija ustanka i sovj. intervencije iz 1956 (Sretni Dániel — Szerencsés Dániel, 1983). Od sredine 80-ih godina radi i koprodukcije; ističe se madžarsko-tal. melodrama iz predratnoga kabaretskog miljea Miss Arizona (1988). Svojim je filmovima najčešće i koscenarist (sa Zs. Tóth). Na televiziji se ističe režijom glazb. programâ, a u kazalištu je uspješno postavio Brecht-Weillovu Prosjačku operu. Dobitnik je drž. Nagrade Béla Balázs.

Ostali važniji filmovi: Volite Emiliju Ódor! (Szeressétek Ódor Emíliát!, 1969); Nogomet dobrih starih vremena (Régi idők focija, 1974); Klaunovi (Ripacsok, 1981); Samo film (Csak egy mozi, 1985, koprodukcija s Francuskom).