RADVÁNYI, Géza

RADVÁNYI, Géza (pr. ime G. Grosschmid), madž. redatelj i scenarist (Kassa /danas Košice, Slovačka/, 26. IX 1907 — 27. XI 1986). Vrlo mlad otpočinje novinarsku karijeru kao dopisnik madž. listova iz Ženeve, Pariza, Madrida i Londona. Na filmu od sredine 30-ih godina kao scenarist i asistent redatelja u Francuskoj i Njemačkoj. Vrativši se 1939. u Madžarsku, počinje i režirati. Njegovi prvi filmovi (uglavnom prema vlastitim scenarijima) u komercijalno orijentiranu madž. kinematografiju unose dotad neuobičajene soc. tonove i lit. profinjenost. Izdvajaju se prvi madž. djelomično kolorirani film Kaput koji govori (A beszélő köntös, 1941) po romanu K. Mikszátha i Evropa ne odgovara (Európa nem válaszol, 1941). Za II svj. rata neko vrijeme radi u Italiji. U nesređenim proizvodnim okolnostima prvih poratnih godina R. režira prvi međunarodno uspješan madž. film Negdje u Evropi (Valahol Európában, 1947) prema scenariju B. Balázsa. Ta potresna osuda rata označuje svojevrsnu revoluciju kreativnih postupaka madž. filma, a snimljena je — po tadašnjoj produkcijskoj shemi — u tvrtki pod patronatom KPM. U to vrijeme (1947) osnivač je film. odsjeka Akademije za kazališnu umjetnost u Budimpešti i njegov prvi predavač režije. God. 1948. napušta Madžarsku i nastanjuje se — nakon kraćeg boravka u Italiji — u Münchenu, nastavljajući red., scenar. i pedagošku djelatnost (kao Geza von Radvanyi). Među brojnim filmovima raznih, uglavnom zab. žanrova njem., austr., tal. i franc. proizvodnje, osobito se ističu polit. thriller s pozadinom »hladnog rata« Staljingradski liječnik (Der Artzt von Stalingrad, 1958) i ekranizacija romana H. Beecher-Stowe Čiča Tomina koliba (Onkel Toms Hütte, 1965). Vrativši se potkraj 70-ih godina u domovinu, realizira svoj davnašnji projekt Circus Maximus (1980). Dobitnik je drž. Nagrade Lajos Kossuth.

Ostali važniji filmovi — kao redatelj: Rasprava iza zatvorenih vrata (Zárt tárgyalás, 1940); Jedna se žena osvrnula (Egy asszony visszanéz, 1941); Žuti pakao (Inferno giallo, 1942); Opijumski valcer (Ópiumkeringő 1943); Žene bez imena (Donne senza nome, 1949); Neobična žudnja gospodina Barda (L'étrange désir de monsieur Bard, 1953); Djevojke bez granica (Mädchen ohne Grenzen, 1955); Djevojke u uniformi (Mädchen in Uniform, 1958); Anđeo na zemlji (Ein Engel auf Erden, 1959); Dvanaest sati (Douze heures d'horloge, 1959); Riesenrad (Das Riesenrad, 1961); kao (ko)scenarist: Važno je voljeti (A. Żuławski, 1974).