PIRRO, Ugo

PIRRO, Ugo, tal. scenarist i književnik (Salerno, 24. IV 1920). Isprva novinar, kasnije se bavi književnošću i (od 1951) filmom. Za II svj. rata padobranac, u svojim najboljim knjiž. ostvarenjima bavi se ratnom tematikom; roman Soldatuše (Le soldatesse) ekranizirao je V. Zurlini 1965, a Jovanka i ostale (Jovanka e le altre) M. Ritt 1959 (u nas Pet ošišanih žena). Kao scenarist bavi se i pov. i suvremenim temama, ponekad izrazito ideologizirano. Osobito uspješno surađuje sa C. Lizzanijem (npr. Achtung, banditi!, 1951; Grbavac, 1960; Proces u Veroni, 1962), iskazujući oštru društv. kritičnost, te sa E. Petrijem (Svakom svoje, 1967 /godišnja nagrada tal. kritike Nastri d'Argento za scenarij/; Istraga nad besprijekornim građaninom, 1970 /Nastri d'Argento za originalnu priču/; Radnička klasa ide u raj, 1971; Privatno vlasništvo više nije krađa, 1973), usredotočujući se na prikaz zloupotrebe vlasti i degenerativnih procesa unutar reprezentativnih institucija tal. društva (policija, sudstvo, crkva, krupni kapital), kao i obitelji ili pojedinca sužene svijesti.

Ostali važniji filmovi (sam ili u suradnji): Sunce u očima (A. Pietrangeli, 1953); Ljudi i vukovi (G. De Santis, 1956); Najljepši trenutak (L. Emmer, 1957); Garsonijera (G. De Santis, 1960); Ustani i pucaj (C. Lizzani, 1966); Joe iz Navaje (S. Corbucci, 1967, ideja); Kao sova danju (D. Damiani, 1967); Otmica (G. Mingozzi, 1968); Odmetnikova ljubavnica (C. Lizzani, 1968); Bitka na Neretvi (V. Bulajić, 1969); Ljubav u Firenci (M. Bolognini, 1970); Optužba za ubojstvo jednog studenta (M. Bolognini, 1971); Vrt Finzi-Continijevih (V. De Sica, 1971); Krvava braća (P. Squitieri, 1974); Ubojstvo iz ljubavi (L. Comencini, 1974); Nasljedstvo (M. Bolognini, 1976); Gvozdeni prefekt (P. Squitieri, 1977).