PELLEGRIN, Raymond

PELLEGRIN, Raymond (pr. ime R. Pellegrini), franc. filmski, kazališni i tv-glumac (Nica, 1. I 1925). Sin tal. useljenikâ; ne želeći se upisati u srednju mornaričku školu, bježi od kuće i u Parizu se uzdržava raznim poslovima. Glumu uči od 1941 (Y. Noé), a prvi kaz. angažman dobiva u rodnom gradu. U Parizu ponovno od 1945, proslavlja se naslovnom ulogom u Topazeu M. Pagnola (čijom ekranizacijom iz 1950. postiže i prvi film. uspjeh). Nižeg rasta i zdepast, s jednakom uvjerljivošću tumači najraznovrsnije karaktere; ipak, posebno su zapažene njegove uloge negativaca (npr. makroa u Prijateljicama noći, 1953, R. Habiba i šefa polit. policije u Rimljanki, 1954, L. Zampe) i likova dostojnih sažaljenja (npr. prevarenog supruga-slabića u Skandalu, 1976, S. Samperija). Iako je ostvario još nekoliko raznolikih uloga u djelima uglednih redatelja (npr. Svi smo mi ubojice, 1952, A. Cayattea; Napoleon, 1954, S. Guitryja /naslovna/; Gorka pobjeda, 1957, N. Raya; Pogled s mosta, 1962, S. Lumeta; I dođe dan osvete, 1964, F. Zinnemanna; Drugi dah, 1966, J.-P. Melvillea), nije ostvario cjelovit filmskoglum. opus i smatra se jednim od nedovoljno iskorištenih karakternih glumaca franc. filma. Glumi i u mnogobrojnim komerc. filmovima (i u Italiji i SR Njemačkoj), a u novije vrijeme i na televiziji.

Ostale važnije uloge: Naϊs (M. Pagnol, 1946); Zabranjeno voće (H. Verneuil, 1952); Manon s izvora (M. Pagnol, 1952); Velika igra (R. Siodmak, 1954); Razmetljivac (D. Kirsanoff, 1955); Svjetlo preko puta (G. Lacombe, 1955); Nepredviđeno (A. Lattuada, 1961); Korzikanska osveta (Y. Boisset, 1971); Camorra (P. Squitieri, 1972); Jedni i drugi (C. Lelouch, 1981); Živio život! (C. Lelouch, 1984); Jubiabá (N. Pereira dos Santos, 1986).