PAGLIERO, Marcello

PAGLIERO, Marcello ili Marcel, francusko-tal. filmski i tv-redatelj, scenarist i glumac (London, 15. I 1907 — Pariz, 9. XII 1980). Sin Talijana i Francuskinje, 1914. se s roditeljima vraća u Italiju. Završivši studij prava, posvećuje se knjiž. i lik. kritici. Zbog vrsnog poznavanja engl. jezika prevodi i radi na sinkronizaciji brit. i am. filmova otkupljenih za tal. tržište. God. 1941. okušava se kao koscenarist, a 1943. definitivno se opredjeljuje za film. karijeru, dovršivši film Želja (Desiderio) koji je započeo R. Rossellini (prikazan tek 1946). Međunar. ugled stječe kao glumac — ulogom inženjera-vođe pokreta otpora u filmu Rim, otvoreni grad (1945) R. Rossellinija. Potpuno se uklopivši u okvire neorealist. pokreta, po uzoru na to djelo samostalno režira Rim, slobodni grad (Roma, città libera, 1946). Iako film postiže zapažen uspjeh, P. isprva nastavlja s koscenar. aktivnošću (npr. Paisà, 1946, R. Rossellinija). God. 1947. odlazi u Francusku i otada naizmjence radi u franc. i tal. kinematografiji. U Francuskoj (gdje s uspjehom i glumi: npr. Igra može početi, 1947, J. Delannoya i Dédée iz Anversa, 1947, Y. Allégreta) najveći red. uspjeh postiže filmom Jedan čovjek šeta gradom (Un homme marche dans la ville, 1949), spojem tal. neorealizma i franc. poetskog realizma. Nakon dokumentarno-igr. filma Dvadeset tisuća milja po zemlji (Vingt mille lieus sur la terre/Leon Garos iščet druga, 1960, u SSSR-u) posvećuje se film. glumi i tv-režiji u Francuskoj; režirao je 13 dugometr. i 1 kratkometr. film.

Ostali važniji filmovi — kao glumac: Divno doba (P. Kast, 1959); Loši potezi (F. Leterrier, 1961); kao redatelj: Ljubavnici s rijeke (Les amants de bras-mort, 1951); Bludnica dostojna poštovanja (La p... respectueuse, 1952); Ženske sudbine (omnibus, epizoda Dvije žene — Due donne, 1953); Odjenuti gole (Vestire gli ignudi, 1953); Moderna djevica (Vergine moderna, 1954); Chéri-Bibi (1954).