OZVUČNE KONSTRUKCIJE

OZVUČNE KONSTRUKCIJE, vrsta akustičkih konstrukcija koje pojačavaju i usmjeruju akustičku snagu zvučnika ovisno o frekvenciji zv. signala. Primjenjuju se na filmu za ozvučenje različitih prostora: film. studija i vanjskog prostora, ton. studija, za slušnu kontrolu u → ton-režijama, a napose za ozvučenje svih prostora koji služe za film. projekciju (→ zvučnik) i dr.

Osnovno im je svojstvo sprečavanje akustičkoga kratkog spoja koji uzrokuje slabljenje akustičke snage emitiranja zvučnika u određenom pojasu frekvencijâ. Akustički kratki spoj je fizikalna pojava koja nastaje poništavanjem tlaka i podtlaka ispred i iza membrane zvučnika u vrijeme njezina titranja. Pojava je izraženija u većih zvučnika na niskim frekvencijama, a u malih na niskim i srednjim frekvencijama.

Budući da zvučnici i ozvučne konstrukcije imaju optimalno djelovanje u određenom pojasu frekvencijâ, za pokrivanje čitavog audio-područja frekvencijâ upotrebljava se više različitih i prikladnih zvučnika s ugođenom emisijom zvuka u svakom pojasu frekvencijâ. Za raspodjelu odn. skretanje el. signala određenih separatnih pojasova frekvencijâ (duboki, srednji, visoki) na adekvatne zvučnike primjenjuju se el. sklopovi zvani frekvencijske skretnice, sastavljeni od zavojnica (el. induktivnost) bez željezne jezgre i kondenzatora (el. kapacitivnost) spojenih u titrajne krugove.

Za sprečavanje akustičkoga kratkog spoja, za pojačanje akustičke snage i njeno usmjerenje u prostoru i u željenom pojasu frekvencijâ najčešće se primjenjuju sljedeće ozvučne konstrukcije: ploče, lijevci, akustičke leće i kutije.

Ploča — najčešće drvena s otvorom iza kojega se pričvršćuje zvučnik — najjednostavnija je ozvučna konstrukcija; što je veća, uspješnije djeluje na nižim frekvencijama.

Lijevak, također truba ili horno, ima osnovno akustičko svojstvo da usmjeruje i pojačava zv. energiju u prostoru sa vrlo ujednačenom emisijom zvuka na frekvencijama iznad donje granične.

Akustičke leće, akustičke konstrukcije koje fokusiraju, raspršuju ili skreću snop zv. vala ovisno o njegovoj frekvenciji. U ozvučnim konstrukcijama primjenjuju se u prvom redu na visokim frekvencijama radi proširenja (difuzije) snopa zv. vala i njegova pravilnijeg širenja u prostoru.

Ozvučna kutija kao akustička konstrukcija određeni je, kutijom omeđeni, volumen zraka koji — pobuđen zvučnikom na titranje — može različito pojačavati i usmjeravati zvuk u prostoru, ovisno o frekvenciji. Najpoznatiji tipovi, svaki sa svojim specijalnim prednostima, jesu: Klipschova kutija; labirint-kutija; bas-refleks-kutija; ozvučni stup.