OBERHAUSEN, ZAPADNONJEMAČKI DANI KRATKOMETRAŽNOG FILMA

OBERHAUSEN, ZAPADNONJEMAČKI DANI KRATKOMETRAŽNOG FILMA (Westdeutsche Kurzfilmtage in Oberhausen), međunar. filmski festival svih vrsta kratkometr. filmova; održava se svake godine u proljeće. Osnovao ga je 1955. Hilmar Hoffmann (nakon njegova povlačenja 1970. festival vodi Will Welling, kasnije Wolfgang Ruf), s ambicijom da se kulturno oživi Ruhrska oblast i potakne razvitak zapadnonjem. filma. Pod motom »Put k susjedu« (Weg zum Nachbarn), težio je većem zbližavanju Zap. i Ist. Njemačke, odn. kapitalističkoga i socijalističkog bloka (kasnije u skladu s tzv. istočnom politikom /Ostpolitik/ kancelara W. Brandta); zbog toga su desničarski krugovi SR Njemačke festival kvalificirali kao »crveni«.

Ubrzo se O. afirmirao kao najznačajniji svjetski festival kratkometr. filma, to više što su ga priređivači dr. značajnih festivalskih smotri u to doba zanemarivali. Tematski, izbor se u prvom redu svodio na politički ili socijalno angažirane filmove, pa je na festivalu i danas manje zastupljen eksp. film. Osim toga, prema mnogim mišljenjima, o nagradama se odlučivalo suviše obazrivo; štoviše, u danima polit. nemira s kraja 60-ih godina festival je bio pred slomom, jer su nagrade dodjeljivane radi podupiranja pojedinih sineasta ili tendencija, neovisno o vrijednosti njihovih filmova u konkurenciji (što je nakratko dovelo do ukidanja natjecateljskog karaktera manifestacije). Nakon toga, O. je uglavnom vratio prijašnji ugled i rang, a nove žestoke kritike te manifestacije zapravo su više izraz krize kratkometr. filma u novije vrijeme. Uspješno se etablirao i trijenalni festival Oberhausenski dani sportskog filma (održava se u listopadu), čiji je odjek znatno veći no što bi se — zbog njegove ograničene tematike — moglo očekivati.

Na festivalu se dodjeljuju mnogobrojne nagrade (i novčane), a daju ih žiriji različitih profila. Neovisno o kritikama ili nagradama, festival je mnogo značio za afirmaciju pojedinih kinematografija (posebno onih koje ne pripadaju krugu tzv. velikih): jugosl., polj., bug., čehosl., madž., kanadske te više latinskoameričkih.

Specifičan je značaj Oberhausena za razvitak kinematografije u SR Njemačkoj. Bio je okupljalište mladih sineasta — budućih predstavnika tzv. novoga njemačkog filma, koji su ondje 28. II 1962. objavili svoj tzv. Oberhausenski manifest.

Isto tako, O. je bio značajna prigoda za afirmaciju i mnogih dotad nepoznatih sineasta, od kojih su mnogi kasnije postali poznati i na polju cjelovečernjega igr. filma. Na festivalu su, među ostalima, nagrađeni: C. Álvarez, S. Álvarez, L. Anderson, E. i G. Ansorge, W. Borowczyk, J. Bossak, R. Breer, Z. Brynych, V. Chytilová, Sh. Clarke, D. Donev, G. Đulgerov, E. Emshwiller, P. Etaix, P. Gábor, B. Godfrey, L. Gyarmathy, B. Haanstra, J. Halas, W. Herzog, F. S. Hitruk, J. Hoffman, J. Hubley, Z. Huszárik, J. Ivens, J. Jakubisko, J. Jireš, P. Juráček, G. Kaczender, K. Karabasz, R. L. Karmen, M. Kijowicz, A. Kluge, R. Kroitor, J. Kucia, Y. Kuri, J. Lenica, G. Lucas, J. Majewski, Ch. Marker, A. Munk, J. Němec, M. Otero, E. Pintoff, I. Popescu-Gopo, B. Pojar, R. Polanski, H. Sanders-Brahms, P. Schamoni, R. Servais, V. Sjöman, I. Szabó, D. Szczechura, B. Šamšijev, J. Švankmajer, J. Trnka, J. Troell, A. Varda, J. Vas, I. Veselinov, F. Zwartjes, kao i mnogi dr.

O. je vrlo mnogo (vjerojatno više od ijednog festivala) značio za međunar. afirmaciju jugosl. kinematografije. Jugoslavija se nalazi među najčešće nagrađivanim zemljama, osobito na početku 60-ih godina (većinom za anim. filmove) te na početku 70-ih (uglavnom za dokumentarne). Važnije nagrade dobili su sljedeći jugosl. sineasti: A. Babaja, V. Babić, Z. Bourek, N. Dragić, V. Gilić, V. Jutriša, V. Kristl, A. Marks, V. Mimica, Ž. Nikolić, K. Papić, B. Pejčinov, B. Šajtinac, Z. Tadić, D. Vukotić, D. Vunak, L. Zafranović, Ž. Žilnik i B. Žižić.

LIT.: R. Holloway/D. Holloway, O. Is for Oberhausen (Weg zum Nachbarn), Oberhausen 1979.