NYMAN, Lena

NYMAN, Lena, šved. filmska, kazališna i tv-glumica (Stockholm, 1944). Od 1950. nastupa u kazalištu (u dječjim ulogama), a 1955. debitira i na filmu. Glumu uči u školi Kraljevskoga dramskog kazališta u Stockholmu od 1964. Plavokosa i pjegava, izrazito niska rasta i punašna, neočekivan status seks-simbola (ali — paradoksalno — i emancipirane žene), kao i ugled najprovokativnije šved. glumice 60-ih godina stječe u društveno i politički subverzivnim filmovima Ja sam znatiželjna — žuto (1967) i Ja sam znatiželjna — plavo (1968) V. Sjömana, u kojima istaknute građane intervjuira o »nezgodnim« pitanjima politike, društva i morala, ne ustručavajući se ni seksualnih provokacija kako bi ukazala na licemjerje seksualnih tabua. Nakon toga, glumeći na filmu relativno rijetko (tek oko 20 uloga do 1987), istaknula se samo još likom mentalno zaostale kćeri gl. junakinje u Jesenjoj sonati (1978) I. Bergmana. Često nastupa na televiziji, a poznata je i kao kabaretistica i pjevačica.

Ostale važnije uloge: 491 (V. Sjöman, 1964); Otac (A. Sjöberg, 1969); Moja voljena (K. Grede, 1979); Ronja (T. Danielsson, 1984).