NYKVIST, Sven

NYKVIST, Sven, šved. snimatelj i redatelj (Moheda, 3. XII 1922). Član A. S. C. Sin protestantskog misionara u Africi; vrlo strogo odgojen, u mladosti mu je zabranjivan odlazak u kino. Namjeravao se posvetiti fotografiji, no od 1940. radi kao asistent snimatelja u tal. studijima Cinecittà, a od iduće godine u istom svojstvu djeluje u šved. produkcijskoj kući Sandrew's; samostalno snima od 1945. Svjetsku slavu stječe filmovima I. Bergmana, čiji je od 1960. stalni snimatelj naslijedivši → G. Fischera (već ranije za nj je snimio Veče komedijašâ, 1953, i Djevičanski izvor, 1959). Najbolja ostvarenja u crno-bijeloj tehnici daje u filmovima Tišina (1963) i Persona (1966), s ugođajem na granici realističnosti i stilizacije, a u boji u Kricima i šaputanjima (1972), s osobito ekspresivnom uporabom crvenoga, i Fanny i Alexanderu (1982); za oba je nagrađen Oscarom. U Bergmanovim filmovima N. izuzetnu pozornost poklanja izgradnji svjetla te strogo funkcionalnoj kompoziciji slike; osim toga, eksperimentira i s vrpcom.

Od 70-ih godina radi i u međunar. produkcijama, u kojima iskazuje sposobnost prilagodbe pojedinom filmu odn. redatelju, a da pri tom uspijeva sačuvati vlastiti stvaralački integritet. Izdvajaju se ostvarenja u franc. filmu Black Moon (L. Malle, 1975), za koje je nagrađen Césarom (prvim uopće), u am. filmovima Svi smo bili hipiji (P. Mazursky, 1980), Poštar uvijek zvoni dvaput (B. Rafelson, 1981), Zvijezda 80 (B. Fosse, 1983); Agneza božja (N. Jewison, 1985) i Druga žena (W. Allen, 1988), te u švedsko-franc. koprodukciji Žrtva (A. A. Tarkovski, 1986), za koje je nagrađen na festivalu u Cannesu. Snima i na televiziji — u Švedskoj (npr. tv-film Ritual, 1969, I. Bergmana) i u inozemstvu (npr. tv-film Georginini razlozi, 1974, V. Schlöndorffa).

Bavi se i režijom; (ko)režirao je nekoliko dokum. filmova te 3 igrana: Gorila (Gorilla, 1956, sa L.-H. Ottossonom), Most od lijana (Lianbron, 1965) i Jedan plus jedan (En och en, 1977, sa E. Josephsonom i I. Thulin).

Ostali važniji filmovi: Baraba (A. Sjöberg, 1953, sa G. Strindbergom); Karin Månsdotter (A. Sjöberg, 1954); Salka Valka (A. Mattsson, 1954); Djevojka u fraku (A. Mattsson, 1956); Sanjarevo lutanje (L.-M. Lindgren, 1957); Dama u crnom (A. Mattsson, 1959); Kroz tamno ogledalo (I. Bergman, 1960); Zimsko svjetlo/Pričesnici (I. Bergman, 1962); O svim tim ženama (I. Bergman, 1964); Ljubavni par (M. Zetterling, 1964); Voljeti (J. Donner, 1964); Haljina (V. Sjöman, 1964); Sramota (I. Bergman, 1968); Vučje doba (I. Bergman, 1968); Strast (I. Bergman, 1969); Dodir (I. Bergman, 1971, nekoliko sekvenci snimio je G. Fischer); Posljednja šansa (R. Fleischer, 1971); Prolazno oduševljenje (V. Schlöndorff, 1972); Prizori iz bračnog života (I. Bergman, 1974, i tv-serija); Čarobna frula (I. Bergman, 1974); Golubica/Susret na oceanu (Ch. Jarrott, 1974); Stanar (R. Polanski, 1976); Licem u lice (I. Bergman, 1976); Zmijsko jaje (I. Bergman, 1977); Jesenja sonata (I. Bergman, 1978); Slatka mala (L. Malle, 1978); Početi iznova (A. J. Pakula, 1979); Uragan (J.Troell, 1979); Pekmezna pobuna (E. Josephson, 1979); Iz života marioneta (I. Bergman, 1980); Carmen (P. Brook, 1983); Jedna Swanova ljubav (V. Schlöndorff, 1984); Nakon probe (I. Bergman, 1984); Ljubavnik iz snova (A. J. Pakula, 1986); Nepodnošljiva lakoća postojanja (Ph. Kaufman, 1988).