MONTAŽER

MONTAŽER, film. zvanje, osoba koja obavlja → montažu filma; jedan od gl. kreativnih i teh. suradnika redatelja u procesu obradbe filma. Obavlja montažu slike i dijalogâ (glazbu i zv. efekte montira → muzički voditelj). Ponekad sudjeluje već u pripremnim radovima — na montažnoj razradbi knjige snimanja. Njegov najvažniji dio posla je u završnoj obradbi filma, kada je slika već snimljena. Prisustvuje prvim radnim projekcijama i izboru snimljenoga, odn. selekciji slikovnog materijala (tada, kao i u prvoj fazi montaže, kritičke primjedbe i kreativni prijedlozi montažera mogu biti od iznimne koristi redatelju). Prema knjizi snimanja i uputama redatelja samostalno obavlja prvu verziju montaže slike (tzv. grubu montažu). Istodobno nadzire rad asistenta montaže u pogledu raspoređivanja i čuvanja selekcioniranih, kao i ostataka (tzv. restova) umontiranih i rezanih kadrova. Ukoliko se slika montira usporedo sa snimanjem — u kontaktu je s ekipom na snimanju i pravovremeno upozorava ako neki kadar ili scenu treba presnimiti ili dosnimiti. Poslije grube montaže prema uputama redatelja izrađuje konačnu verziju filma (tzv. fini šnit). Označuje manje cjeline montiranog filma (tzv. šlajfne) za naknadno snimanje dijalogâ, glazbe, šumova i posebnih zv. efekata. Konačno oblikuje film u rolama propisane duljine (do 280 m) i obilježuje ih startovima za sinkronizaciju. Ima i mnoge dr. odgovorne dužnosti: nadzor nad izradbom laboratorijskih efekata (zatamnjenja, odtamnjenja, pretapanja i sl.); izradbu natpisâ filma; nadzor montaže negativâ; kontrolu završne zv. kopije filma.

U završnoj obradbi filma rad montažera podjednako je važan u tehnol. i organizacijskom smislu; u kreativnom pogledu M. utječe na opći stil montaže, odnos sekvenci, ritam, trajanje i izmjenjivanje kadrova, njihovu duljinu, montažne veze i prijelaze, ulogu zv. kulise itd. Zbog toga on mora posjedovati (osim poznavanja film. jezika, tehnologije laboratorija, snimanja i montaže) natprosječnu vizualnu memoriju, sluh, razvijen smisao i osjećaj za ritam te široku opću kulturu.

Budući da se u svojem radu temeljito upoznaju sa strukturom film. djela u cjelini, montažeri često prerastaju u redatelje (kao što i neki redatelji sâmi montiraju svoje filmove). Karijere su kao montažeri otpočeli — među ostalima — Dorothy Arzner, David Lean, Jean-Paul Le Chanois, Mark Robson, Robert Wise, John Sturges, Hal Ashby i John Glen.

U Jugoslaviji se profesija film. montažera razvija tek nakon oslobođenja; na visokim film. školama montaža se studira kao posebna struka. Prvi igr. film poslijeratne jugosl. kinematografije »Slavica« (1947) V. Africa montirala je Maja Ribar-Lazarov, kao i »Sofku« (1948) R. Novakovića. Ostale pionirske igr. projekte montirali su: Radojka Ivančević (prvi hrv. film »Živjeće ovaj narod«, 1947, N. Popovića, te »Zastava«, 1949, B. Marjanovića i »Plavi devet«, 1950, K. Golika), Milanka Mladenović-Nanović (»Besmrtna mladost«, 1948, i »Čudotvorni mač«, 1950, V. Nanovića te prvi mak. film »Frosina«, 1952, istog redatelja), Vanja Bjenjaš (»Život je naš«, 1948 /sa Miodragom Jovanovićem/, i »Crveni cvet«, 1950, G. Gavrina), Ivan Marinček (prvi slov. film »Na svojoj zemlji«, 1948, F. Štiglica), Olga Kršljanin-Skrigin (»Priča o fabrici«, 1948, V. Pogačica), Milada Rajšić-Levi (»Jezero«, 1950, R.-L. Đukića), Ruža Pavlinović-Cvingl (prvi film u BiH »Major Bauk«, 1951, N. Popovića) i Katarina Draškić-Stojanović (prvi crnog, film »Lažni car«, 1955, V. Stojanovića). Zlatna arena za montažu dodjeljuje se na festivalu u Puli tek od 1980; dosadašnji dobitnici su: Vuksan Lukovac (1980. i 1983), Andrija Zafranović (1982, 1984. i 1986) i Petar Marković (1987) iz Beograda, te Vesna Lažeta (1981) iz Zagreba i Filip Robar-Dorin (1985) iz Ljubljane. Od ostalih jugosl. montažera ističu se: Milorad Ajdić, Marko Babac, Marija Baranović, Jelena Bjenjaš, Nevenka Crnobori, Natalija Cvijić, Branka Čeperac, Jelena Đokić, Neva Habić, Kleopatra Harisijades, Aleksandar Ilić, Stanka Komar, Vojislav Korijenac, Iva Kosi, Mirjana Mitić, Dragoljub Mitrović, Mirjana Mitrović, Slobodan Mladenović, Radmila Nikolić, Milica Petrović, Miodrag Petrović-Šarlo, Milica Polićević-Jeftić, Strašimir Prvulović, Milica Purić, Petar Radosavljević, Ljerka Stanojević-Šurina, Ljiljana Stefanović-Vukobratović, Bojana Subota i Ivanka Vukasović iz Beograda, Milka Badjura, Ivo Lehpamer, Olga Meglič, Darinka Peršin, Marička Pirkmajer i Jelena Robinik iz Ljubljane, Koviljka Bačvić, Zora Branković, Manja Fuks, Nada Jeler i Blanka Jelić iz Sarajeva, Laki Čemčev, Dimitar Grbevski, Veljo Ličenoski i Dragi Pankov iz Skoplja, Lida Braniš-Bobanac, Kalja Dodig-Majer, Boris Erdelji, Jasna Fulgosi, Damir German, Blaženka Jenčik, Lidija Jojić, Vesna Kreber, Robert Lisjak, Zlatko Pušić, Zlata Reić, Joja Remenar, Boris Tešija, Martin Tomić i Maja Virag-Rodica iz Zagreba, i dr.