MIŠKOVIĆ, Stevan

MIŠKOVIĆ, Stevan, snimatelj (Beograd, 12. VI 1907 — Melenci, 22. VII 1977). Prva znanja o filmu stječe u Münchenu; neko vrijeme radi za kompanije UFA i Pathé, a 1928—30. i za MGM. God. 1927. osniva u Beogradu vlastitu tvrtku Osvit film, a kasnije i Mišković film. Konstruirao je jednu od prvih aparatura za snimanje zvuka u nas. Prije II svj. rata najčešće je snimao namjenske filmove, uglavnom namijenjene zdravstvenom prosvjećivanju (za Higijenski zavod iz Skoplja, Školu narodnog zdravlja iz Zagreba i dr.). God. 1931—37. boravi u Bugarskoj; poznat kao Baja Džora, snima bug. igrane filmove (npr. Pesma Balkana, 1934, J. Novaka) i osposobljava domaće kadrove, pridonoseći tako razvitku bug. kinematografije. Za II svj. rata u Beogradu snima film bravara-atleta D. Aleksića, opsjednutog potrebom da snimi film o sebi, Nevinost bez zaštite (1942), koji D. Makavejev 1968. uz dosnimavanje pretvara u svojevrstan film. vremeplov pod istim naslovom. Neposredno po oslobođenju Beograda mnogo pridonosi organizaciji domaće kinematografije, sudjelujući u osposobljavanju prve generacije snimatelja i snimanju prvih film. novosti i dokum. filmova (obrađivanih na ton. aparaturi njegove konstrukcije). Snimio je nekoliko igr. filmova i tridesetak dokumentarnih (ističu se Brčko-Banovići, 1947, G. Gavrina i Živa iz Idrije, 1947, N. Rajića). Svoj snim. domet najuspješnije je iskazao u prvome igr. filmu — Sofki (1948) R. Novakovića. Scenarist je, redatelj, susnimatelj i komontažer dviju od prvih poratnih film. reportaža: Proslava dvadesetog oktobra u Beogradu (1945) i Proglas Narodne Republike (1946). Jedan je od najznačajnijih pionira srp. i jugosl. kinematografije.

Ostali igr. filmovi: Dva zrna grožđa (P. Đorđević, 1955); Čudna devojka (P. Đorđević, 1962); Ostrva (J. Živanović, 1963); Gorki deo reke (J. Živanović, 1965).