MIOU-MIOU

MIOU-MIOU (pr. ime Sylvette Héry), franc. filmska, kazališna i tv-glumica (Pariz, 22. II 1950). Kći policajca. Karijeru otpočinje vrlo mlada u kafe-teatrima. Jedna je od zvijezda poznatoga Café de la Gare, gdje — »mačkastim« ženskim likovima po uzoru na commediju dell'arte — stječe (i zadržava) nadimak Miou-Miou. Na filmu od 1971, ističe se — zajedno s kolegama iz Café de la Gare P. Dewaëreom i G. Depardieuom, kao trojka simpatičnih, od društva odbačenih probisvijeta — u filmu Plesačice valcera (1973) B. Bliera. Oniska, plavokosa i pomalo pjegava, krhka izgleda ali vrlo samosvjesna nastupa, s jednakim uspjehom glumi u komedijama (npr. Kako snimiti porno-film, 1976, G. Lautnera), društvenokritičkim djelima (npr. Jonas, 1976, A. Tannera), ljubavnim pričama (npr. Doviđenja.. . u ponedjeljak, 1979, M. Dugowsona) i filmovima s akcionim elementima (npr. Žena policajac, 1979, Y. Boisseta). Najveći uspjeh u domovini ostvaruje istinitom pričom o karijeri jedne prostitutke Bijeg s pločnika (1979) D. Du vala (nagrađena Césarom za gl. ulogu), a u inozemstvu — kao partnerica I. Huppert — u filmu (nominiranom za Oscara) o ženskom prijateljstvu Među nama (1983) D. Kurys. Nastupajući i u Švicarskoj i Italiji, do 1987. odigrala je oko 35 film. uloga. Glumi i na televiziji.

Ostale važnije uloge: Pustolovine Rabija Jakoba (G. Oury, 1973); Voli me, Lily (M. Dugowson, 1974); Kuda s lešom (G. Lautner, 1975); »F« kao Fairbanks (M. Dugowson, 1976); Nobody i Indijanci (D. Damiani, 1976); Trijumfalni marš (M. Bellochio, 1976); Recite joj da je volim (C. Miller, 1977); Putovi na jug (J. Losey, 1978); Da li je to razumno? (G. Lautner, 1981); Josepha (C. Frank, 1981); Guy de Maupassant (M. Drach, 1982); Moj drugi »muž« (G. Lautner, 1983); Pasji dan/Pasja žega (Y. Boisset, 1983); Večernje odijelo (B. Blier, 1986); Čitačica (M. Deville, 1988).