MINNELLI, Vincente

MINNELLI, Vincente, am. redatelj (Chicago, 28. II 1910 — Los Angeles, 25. VII 1986). Otac → Lize M. Sin glazbenika talijanskoga i glumice franc. podrijetla, od 3. do 8. godine nastupa u obiteljskom Minnelli Brothers Dramatic Tent Showu. Redovito se školuje do 16. godine, potom je fotogr. naučnik, pa asistent redatelja i kostimograf u scenskoj predigri film. programa u Chicagu. Od 1932. u New Yorku, kreira dekor i kostime za operetu Du Barry i postaje scenograf u Radio City Music Hallu, a od 1935. režira musicale na Broadwayu (npr. Ziegfeld Follies). Na poziv najistaknutijeg producenta muz. filmova A. Freeda (kompanija MGM) odlazi 1940. u Hollywood, gdje isprva režira samo muz. brojeve (npr. Osnujmo orkestar, 1940, i Djeca na Broadwayu, 1941, B. Berkeleyja te Panama Hattie, 1942, N. Z. McLeoda). Kao redatelj s uspjehom debitira muz. komedijom Koliba na nebu (Cabin in the Sky, 1943), rijetkim ostvarenjem u žanru, utemeljenim na crnačkom melosu (nastupaju isključivo crni umjetnici, npr. D. Ellington i L. Armstrong). Slijede komedija s interpoliranim muz. brojevima Ja sam to učinio! (I Dood It!, 1943), nostalgični muz. film obiteljske tematike Srest ćemo se u St. Louisu (Meet Me in St. Louis, 1944), s njegovom prvom suprugom (1945—51) J. Garland u gl. ulozi, i melodrama o ljubavi vojnika koji odlazi na frontu Uzbuna (The Clock, 1945). Posvetivši se nabrojenim žanrovima, posebno se ističe muz. komedijama (13 od ukupno 34 filma), iznimno cijenjen od kritičara najrazličitijih stavova (npr. u brit. časopisu »Sequence« i francuskom »Cahiers du Cinéma«). Ugled poratnog obnovitelja tog žanra i jednog od njegovih prvaka stekao je inovacijama i osebujnim stilom: berkeleyjevski spektakl iz 30-ih godina nadrasta motiviranijim uklapanjem glazb. (osobito plesnih) točaka u radnju, istančanijim lik. ukusom (ponekad i na granici s l'art pour l'artom), posebno smislom za kolorističke efekte (česte suradnje s vrhunskim snimateljima J. Ruttenbergom i M. Krasnerom) i prizore u prirodnom okolišu, zatim obogaćivanjem situacijske komike kao osnove zapleta intimističkim i ironijskim komponentama, te otkrivanjem novih sadržaja (s radnjom izvan SAD, u prošlosti, s referencama na dr. umjetnosti). Nepobitno ga odlikuje i dar inspiriranja suradnikâ (npr. scenograf C. Gibbons, koreografi G. Kelly, M. Kidd, J. Cole, R. Alton i Ch. Walters, te svi izvođači). Najznačajnija su mu djela Amerikanac u Parizu (An American in Paris, 1951, nominacija za Oscara za režiju) o sentimentalnim zgodama am. slikara (G. Kelly) u Parizu, skladan spoj koreografije, muzike i tekstova braće Gershwin, te vizualne kulise (česta uporaba jedne boje kao dominantne u prizoru, dekorativno unošenje djelâ impresionistâ), ostvarenje koje je najviše pridonijelo »službenoj« afirmaciji žanra (prvi Oscar za najbolji film), te Diži zavjesu (The Band Wagon, 1953), sa F. Astaireom i C. Charisse, o povratku ostarjele zvijezde film. musicala na Broadway, nostalgično-humorna panorama zabavnoglazb. scenskog života New Yorka, primjer virtuoznog integriranja muz. komponenti u radnju, po mnogim kritičarima najuspjelija muz. komedija uopće (osobito je cijenjena posljednja točka — Lov na djevojku, parodija brutalnih krim. romana). Ističu se još Melodije s Broadwaya (Ziegfeld Follies, 1946, Grand Prix /ex aequo/ na festivalu u Cannesu), hommage tvorcu am. muzičke revije, tzv. antologijski muzički film sastavljen od brojeva s najslavnijim zvijezdama, zatim Gusar (The Pirate, 1948), s radnjom na Antilima i akrobatskom izvedbom G. Kellyja, te Gigi (1958), prema istoimenom Colettinu romanu, sa M. Chevalierom, i L. Caron, pretežno pjevano, raskošno oživljavanje ugođaja fin-de-sièclea, dobitnik 10 Oscara (do tada najviše u povijesti te nagrade /i za najbolji film i režiju/). Od melodrama, najviše je uspjeha imao prikazima neurotiziranih žitelja Hollywooda Grad iluzija (The Bad and the Beautiful, 1952, nominacija za Oscara za režiju) i Dva tjedna u nepoznatom gradu (Two Weeks in Another Town, 1962), biografijom V. van Gogha Žudnja za životom (Lust for Life, 1956) — sva tri sa K. Douglasom, zatim Neki su dotrčali (Some Came Running, 1958) o svijetu društv. autsajdera (s klanom F. Sinatre), te Kućom na brežuljku (Home from the Hill, 1959) o odnosu otac-sinovi. Od njegovih komedija nijedna se posebno ne izdvaja, premda su većinom na vrlo visokoj razini (npr. Udvaranje Eddiejeva oca — The Courtship of Eddie's Father, 1962, i Doviđenja, Charlie — Goodbye Charlie, 1964). Potkraj 60-ih godina počinje se postupno povlačiti, jer njegova ostvarenja sve više pokazuju nedostatak nekadašnjega stvaralačkog žara, a izvan novih trendova (ne prihvaća utjecaje tada modernog beata) njegovi muz. filmovi djeluju staromodno. Objavio je memoare Dobro se sjećam (I Remember Well, 1974).

Ostali filmovi: Jolanda i lopov (Yolanda and the Thief, 1945); Podzemna struja (Undercurrent, 1946); Gospoda Bovary (Madame Bovary, 1949); Otac mlade (Father of the Bride, 1950); Tatin mali dobitak (Father's Little Dividend, 1951); Priča o tri ljubavi (omnibus, epizoda Mademoiselle, 1953); Duga, duga karavan-prikolica (Long Long Trailer, 1954); Brigadoon — škotski san (Brigadoon, 1954); Paučina (The Cobweb, 1955); Kismet (1955); Čaj i simpatija (Tea and Sympathy, 1956); Crtačica modela (Designing Woman, 1957); Odbojna debitantica (The Reluctant Debutante, 1958); Kad zvona zvone (Bells Are Ringing, 1960); Četiri jahača Apokalipse (The Four Horsemen of the Apocalypse, 1961); Ljubav na pijesku (The Sandpiper, 1965); U jasnom danu možeš vidjeti do beskraja/Jedna smiješna ljubav u New Yorku (On a Clear Day You Can See Forever, 1970); Pitanje vremena (A Matter of Time/Nina, 1976).

LIT.: F. Truchaud, Vincente Minnelli, Paris 1966; M. Vidal, Vincente Minnelli, Paris 1973; R. Campari, Vincente Minnelli, Firenze 1977.