MILES, Sarah

MILES, Sarah, brit. filmska, kazališna i tv-glumica (Ingatestone, 31. XII 1941, negdje 1943). Kći bogatoga poslovnog čovjeka, već sa 15 godina upisuje studij glume na londonskoj Kraljevskoj akademiji dramskih umjetnosti (RADA). Karijeru otpočinje na filmu — ulogom maloljetnice koja pokušava zavesti svog profesora (L. Olivier) u Ispitu savjesti (1962) P. Glenvillea. Ta (i nekoliko sljedećih) predstavljaju je — pored S. York — kao jedinu izvornu → nimfetu brit. filma 60-ih godina. Pomalo dječje blijedo lice, velike oči i pogled naivke pridavali su imageu maloljetne zavodnice izvjesnu crtu perverzije što je znalački iskoristio J. Losey u filmu Sluga (1963) a donekle sl. ulogu igrala je i u Zabludi (1973) A. Bridgesa. Nakon u montaži veoma skraćene uloge u Povećanju (1966) M. Antonionija privremeno prestaje snimati. Po udaji za scenarista i redatelja R. Bolta ostvaruje još 2 značajne uloge: u njegovu scenar. projektu Ryanova kći (D. Lean, 1970) kao udata Irkinja iskreno zaljubljena u Engleza (Ch. Jones), te u njegovu red. projektu Skandali jedne lady (1972) kao spisateljica Caroline Lamb, nesretno zaljubljena u dijaboličnog lorda Byrona (R. Chamberlain). Od tada na filmu više ne postiže zapaženijih uspjeha. Do 1988. odigrala je više od 20 film. uloga. — Od 1964. članica National Theatrea, od 1974. glumi i na Broadwayu (u modernom repertoaru), dok se poč. 80-ih godina sve više usmjeruje prema klasici (npr. Shakespeare). Nastupa i na televiziji.

Njezin brat Christopher Miles (s kojim je suosnovala produkcijsku kuću Milesian Film Productions) cijenjen je film. i tv-redatelj i producent srednje generacije, u čijim filmovima M. obično glumi male uloge (npr. Propovjednik ljubavi, 1980).

Ostale važnije uloge: Svečanost (L. Harvey, 1963); Veličanstveni ljudi u letećim mašinama (K. Annakin, 1965); Ovdje sam bila sretna (D. Davis, 1965); Čovjek koji je volio Cat Dancing (R. C. Sarafian, 1973); Mornar kojeg je odbacilo more (L. J. Carlino, 1976); Pepita Jiménez (R. M. Alba, 1976, u Španjolskoj); Tragovi ucjene (M. Winner, 1978); Otrov crne mambe (P. Haggard, 1981); Božji sud (D. Davis, 1984); Pod parom (J. Losey, 1985); Nada i slava (J. Boorman, 1987).