METZNER, Ernő

METZNER, Ernő, njem. scenograf, redatelj i slikar madžarsko-žid. podrijetla (Budimpešta, 25. II 1892 — 1953). Studirao na lik. akademiji u Budimpešti. Na filmu od 1920. kao asistent scenografa i kostimografa; samostalno radi od 1923. Prvi uspjeh postiže 1926. u oniričkom filmu Tajne jedne duše G. W. Pabsta, uspijevajući – u suradnji sa snimateljem G. Seeberom — arhitektonski predočiti nadrealist. fantazmagoriju prizorâ sna i ujedno ih suprotstaviti potpuno realist. interijerima te tako sugerirati sadržaje podsvijesti. Pod utjecajem avangardnog filma 20-ih godina (sovj. montažne škole te ostvarenjâ H. Richtera i O. Fischingera) počinje i režirati; osobito se ističe eksp. film Napad (Überfall, 1928), priča u kojoj se također želi izraziti podsvjesno. Nastavljajući suradnju s Pabstom (7 filmova), odriče se utjecaja ekspresionizma iz ranije faze te prihvaća — radeći uglavnom u studiju — naglašeni naturalizam u filmovima Dnevnik izgubljene (1929) i Drugarstvo (1931). God. 1933. emigrira u Vel. Britaniju, potom u Francusku i SAD, gdje ne postiže veće uspjehe. Od 1944. djeluje samo kao slikar.

Ostali važniji filmovi (sam ili u suradnji): Arabella (K. Grüne, 1925); Bijeli pakao Piz Palüa (A. Fanck i G. W. Pabst, 1929); Zapadno bojište 1918. (G. W. Pabst, 1930); Atlantida/Gospodarica Atlantide (G. W. Pabst, 1931); Odozgo nadolje (G. W. Pabst, 1933); Chu Chin Chow (W. Forde, 1934); Dogodilo se sutra (R. Clair, 1943).