METRO-GOLDWYN-MAYER

METRO-GOLDWYN-MAYER, akr. MGM, am. kompanija za proizvodnju i distribuciju filmova, nastala 1924. fuzijom istaknutih proizvodnih kuća Metro Pictures Corporation (osnovana 1915), Goldwyn Pictures Corporation (1917) i Louis B. Mayer Pictures (1918), a pod patronatom velike prikazivačke korporacije Loew's Inc. Središnje ličnosti nove tvrtke bili su potpredsjednik Louis B. Mayer i rukovoditelj proizvodnje Irving Thalberg (Samuel Goldwyn je vrlo brzo istupio i počeo samostalnu proizvodnu djelatnost). Tvrtka je — kao dio moćne financ. organizacije s jakim bankarskim zaleđem i lancem kinematografa Marcusa Loewa — vrlo brzo ostvarila primat među hollywoodskim studijima s kraja 20-ih godina. Mayer i Thalberg osebujno su vodili poslovnu politiku, kupujući gotovo neograničenim budžetom sve što su smatrali atraktivnim za »zdravu američku publiku željnu zabave« (zbog čega MGM postaje simbol idejnog konzervativizma, a za neke povjesničare filma — i Hollywooda /kao »tvornice snova«/ u cjelini). Financ. »genij«, Mayer je naizgled potiskivao svoju nerijetko i iracionalnu samovolju, dok je kultivirani Thalberg davao privid čovjeka »koji razumije umjetnike«; premda prosperitet kompanije grade na → sustavu zvijezdâ, zajednički uspijevaju disciplinirati i najmušičavije glumce (u »zlatnom dobu« kompanije vrhunskih je zvijezda u MGM-u bilo više no u ijednom dr. velikom studiju: N. Shearer /Thalbergova supruga/, G. Garbo, E., J. i L. Barrymore, C. Gable, J. Harlow, J. Crawford /Mayerova miljenica/, S. Tracy, R. Taylor, J. Stewart, N. Eddy, J. Mac Donald, M. Loy, W. Powell, M. Rooney, J. Garland, G. Garson, W. Pidgeon i mnogi dr.). Za MGM su ugovorom bili vezani i neki od najboljih redatelja tog razdoblja: E. von Stroheim, K. Vidor, F. Lang, V. Sjöström, E. Lubitsch i G. La Cava; ipak, »kućnom stilu« ponajviše je pridonijelo uglađeno zanatstvo C. Browna, S. Franklina, E. Gouldinga, G. Cukora, V. Fleminga, N. Z. Leonarda, J. Conwaya i W. S. Van Dykea. Na način života i modu znatno su utjecali MGM-ov scenograf C. Gibbons (glasovit po luksuznim dekorima) i kostimograf G. Adrian, dok su za stvaranje karakterističnoga vizualnog stila filmova tvrtke zaslužni Ruttenberg, K. Freund i dr. Zaštitni znak i simbol studija, ričući lav (od milja zvan Leo) ispod natpisa Ars Gratia Artis (kreirao ga je propagandist H. Dietz), garantirao je 30-ih i 40-ih godina najširoj publici zabavu na najvišoj razini.

Povijest MGM-a može se podijeliti u nekoliko razdoblja. Najuspjelije je svakako prvih 12 godina pod Mayerovim i Thalbergovim vodstvom. Preko novinskog trusta R. W. Hearsta Mayer je (dok je proizvodio filmove sa M. Davies) osiguravao promociju filmova. Thalberg je producirao bogate i raskošne filmove, pravo oličenje »hollywoodskog Babilona«, ali mnogima od njih ne mogu se odreći ambicije i kvaliteta (npr. Pohlepa, 1925, E. von Stroheima, Velika parada, 1925, K. Vidora, Ben-Hur, 1926, F. Nibloa, Grand Hotel, 1932, E. Gouldinga, Kraljica Kristina, 1934, R. Mamouliana, Pobuna na brodu Bounty, 1935, F. Lloyda te David Copperfield, 1935, i Romeo i Julija, 1936, G. Cukora). I nakon Thalbergove smrti 1936, kompanija nastavlja proizvoditi kvalitetnu eskapističku zabavu, no sa znatno manje umj. ambicija. Mayerov konzervativizam, patriotizam i instinkt za ukus masa dolaze pred II svj. rat do punog izražaja raskošnim, često kostimiranim superspektaklima (npr. Prohujalo s vihorom, 1939 /ostvaren u suradnji s poduzećem D. O. Selznicka/, i Čarobnjak iz Oza, 1939, V. Fleminga), no i tada vrlo komercijalnim niskobudžetnim serijama (npr. → Hardy Family, → Tarzan i → Dr. Kildare). Do svršetka rata M. proizvodi 40-50 filmova godišnje i još uvijek je vodeći am. studio. Nakon rata novi ukus publike donosi MGM-u prve financ. probleme: Loew's Inc. je pod pritiskom antitrustovske kampanje morala raskinuti njihovo partnerstvo, pa M. ostaje bez jakoga financ. zaleđa i Loewovih kinematografa. Poč. 50-ih godina, pod utjecajem financijerâ s Istočne obale, Mayer prepušta rukovodstvo obrazovanijem no manje sposobnom Doreu Scharyju, koji proizvodi i neke vrlo kvalitetne ali za »stari« MGM nekarakteristične filmove (npr. Uljez u prašini, 1950, C. Browna, Džungla na asfaltu, 1950, J. Hustona i Grad iluzijâ, 1952, V. Minnellija). Tek musicali s kraja 40-ih i iz 50-ih godina kompaniji vraćaju staru slavu. Producent A. Freed, redatelji V. Minnelli i S. Donen, scenaristi B. Comden i A. Green te vodeće zvijezde žanra F. Astaire, G. Kelly, J. Garland, C. Charisse, F. Sinatra i A. Miller ostvaruju niz najuspjelijih muz. komedija svih vremena (npr. Gusar, 1948, V. Minnellija, U grad!, 1949, S. Donena i G. Kellyja, Amerikanac u Parizu, 1951, V. Minnellija, Ploveće kazalište, 1951, G. Sidnevja, Pjevajmo na kiši, 1952, S. Donena i G. Kellyja te Diži zavjesu, 1953, V. Minnellija). Ipak, taj »najglomazniji« hollywoodski studio nespremno dočekuje promjenu ukusa s poč. 60-ih godina i otežane produkcijske uvjete (projekti su sve skuplji). Zbog velikih gubitaka koji poč. 70-ih godina tvrtku dovode pod kontrolu novčarâ iz Las Vegasa dolazi do velikog smanjenja broja zaposlenih i proizvodnje. Fundus MGM-a rasprodan je za svega 1,5 milijuna dolara, a film. produkcija postaje marginalna aktivnost (glavnina interesa je u kockarnicama i hotelima Las Vegasa i Renoa).

LIT.: L. B. Thomas, The MGM Years, New Rochelle 1972; J. R. Parrish/R. L. Bowers, The MGM Stock Company, New Rochelle 1973; S. Marx, Mayer and Thalberg: The Make-Believe Saints, New York 1975; D. Rames, The MGM Story, New York 1975.