MERLINI, Marisa

MERLINI, Marisa, tal. filmska, kazališna i tv-glumica (Rim, 6. VIII 1923). Od 17. godine foto-model a usporedo pohađa tečajeve glume. Svježina i šarm »tipične Rimljanke« donose joj prve uloge u varijeteu i kazalištu od 1940, dok na filmu debitira 1946 (Rim, slobodni grad M. Pagliera). Nastupajući uglavnom u komedijama, često i uz Totôa (npr. Totò traži kuću, 1949, Stena i M. Monicellija i Totò traži ženu, 1950, C. L. Bragaglie), osobito uvjerljivo tumači »obične žene« bez zavodničkih pretenzija (npr. Kruh, ljubav i fantazija, 1953, i Kruh, ljubav i ljubomora, 1954, L. Comencinija). Za sporednu ulogu u filmu Vrijeme praznika (1956) A. Racioppija nagrađena je godišnjom nagradom tal. kritike Nastri d'Argento. Već od sredine 60-ih godina na filmu se pojavljuje tek povremeno (npr. Velika tišina, 1969, S. Corbuccija; Drama ljubomore, 1970, E. Scole; Oh, Serafina!, 1976, A. Lattuade; Kad kum plaća, 1977, S. Corbuccija). Do 1987. igrala je u oko 50 filmova. U novije vrijeme glumi uglavnom na televiziji.

Ostale važnije uloge: Izvolite u kola (L. Zampa, 1951); Večeras štrajk (M. Bonnard, 1951); Druga vremena (A. Blasetti, 1952); Gospođice s broja 04 (G. Franciolini, 1955); Dvorište (A. Petrucci, 1955); Bigamist (L. Emmer, 1956); Najljepši trenutak (L. Emmer, 1957); Očevi i sinovi (M. Monicelli, 1957); Muževi u gradu (L. Comencini, 1958); Garsonijera (G. De Santis, 1960); Borna kola — 8. rujna (G. Puccini, 1960); Stražar (L. Zampa, 1960); Posljednji sud (V. De Sica, 1961); Vrijeme Rima (D. de La Patellière, 1962); Čudovišta (D. Risi, 1963); Ja, ja... pa ostali (A. Blasetti, 1965).