MERCOURI, Melina

MERCOURI, Melina, grč. glumica i političarka (Atena, 18. X 1930). Iz politički angažirane obitelji, pohađa njem. koledž te glum. školu Grčkoga narodnog kazališta u Ateni. Kaz. karijeru otpočinje u komedijama, a kasnije s uspjehom tumači i dramske uloge (npr. H. Ibsen i T. Williams); 1952. nastupa i u Parizu. Na filmu debitira 1955; ulogom samovoljne kabaretske pjevačice u Stelli M. Cacoyannisa postaje poznata i u inozemstvu (jedina uz I. Papas i E. Lambetti). Popularnost povećava u franc. filmovima budućeg supruga J. Dassina Onaj koji mora umrijeti (1957) i Zakon (1958), dok naslovnom ulogom u ambicioznoj Kobnoj ciganki (1957) J. Loseyja — iako u skladu s njenim žestokim temperamentom — ne privlači veću pažnju. Najveći uspjeh ostvaruje u filmu Nikad nedjeljom (1960) J. Dassina kao vedra pirejska prostitutka koju am. turist (J. Dassin), podučavajući je, uzalud odvikava od njezina načina života: nagrađena je (ex aequo) na festivalu u Cannesu i nominirana za Oscara, a karakterističnim promuklim glasom otpjevani song Djeca Pireja M. Hadjidakisa postaje svjetski hit. Postavši zvijezda ulogama koje odražavaju grč. lokalni kolorit i mentalitet, M. ugled nastoji očuvati »glamouroznim« likovima u tipu → fatalne žene ili → mondenke. Njezina interpretacija modernizirane Fedre u istoimenu Dassinovom filmu iz 1962. ostaje na razini konvencionalnih tumačenja dilemâ antičke tragedije, a ni u njegovom thrilleru Topkapi (1964) ne izdiže se iznad standardiziranoga artističkog sjaja međunar. zvijezde. Angažirana polit. aktivistica lijevih demok. snaga (za vladavine vojne hunte bio joj je zabranjen povratak), svojim novijim ostvarenjima — paradoksalno — kao da utjelovljuje drugačija uvjerenja i ideje. Takav dojam ostavlja i u svojoj posljednjoj film. ulozi — glumice — u Osuđenici (1978) J. Dassina, osuvremenjenoj verziji mita o Medeji. Postavši 1981. ministarkom kulture u socijal. vladi A. Papandreua (zalaže se za razvitak domaćeg filma oporezivanjem američkih te za vraćanje otuđenog kult. blaga Grčkoj), napušta glumu.

Ostale uloge: Živio Henrik IV, živjela ljubav! (C. Autant-Lara, 1961); Posljednji sud (V. De Sica, 1961); Pobjednici (C. Foreman, 1963); Mehanički klaviri (J. A. Bardem, 1965); Čovjek je mogao biti ubijen (R. Neame, 1966); Ljeto, 10,30 uvečer (J. Dassin, 1966); Vesela, veselo (N. Jewison, 1969); Obećanje u zoru (J. Dassin, 1970); Jednom k'o nijednom (G. Green, 1975); Loše navike (M. Lindsay-Hogg, 1977).