MENZEL, Jiří

MENZEL, Jiří, čehosl. filmski i kazališni redatelj i glumac te pisac (Prag, 23. II 1938). Iako zainteresiraniji za kazalište, nije se uspio upisati na kaz. akademiju, već na visoku film. školu FAMU u Pragu; 1962. diplomira režiju kratkim igr. filmom Smrt gospodina Förstera (Umřel nam pan Förster). Zapošljava se u kazalištu i kaz. djelatnost — posebno uspješno u poznatom praškom Semaforu — nastavlja usporedo s filmskom (tako 1982. postavlja Hamleta na Dubrovačkim ljetnim igrama). Profesionalnu film. karijeru otpočinje 1965, režirajući po 1 epizodu u omnibusima Zločin u djevojačkoj školi i Biseri na dnu. U prvom — prema scenariju pisca J. Škvoreckog — ostvaruje najduhovitiju epizodu, iskazujući osebujni smisao za humor, dok u drugom — zajedno s dr. redateljima svoje generacije, V. Chytilovom, I. Passerom, J. Němecom, E. Schormom, J. Herzom i J. Jirešom (epizode zadnje dvojice poslije su se prikazivale odvojeno) — otkriva red. zrelost, pokazujući pričom o pogibiji motociklističkog prvaka kako se postaje navijačka legenda (ujedno, to je njegova prva suradnja s piscem B. Hrabalom). Ekranizacija Hrabalova romana Strogo kontrolirani vlakovi (Ostre sledované vlaky, 1966) jedno je od njegovih najuspjelijih ostvarenja, a njime postiže i najveći međunar. uspjeh — Oscara za najbolji film s neengl. jezičnog područja. Iako s radnjom iz doba njem. okupacije, film započinje humoristički (pokušaji provincijskog željezničara /V. Neckář/ da osvoji prvu ženu dovode do impotencije), no postupno sve ekspresivnije odražava ratnu stvarnost, da bi završetak donio i izrazitu tragiku; značajke djela su i antiheroizam i tipično češki crni humor. Slijedi Hirovito ljeto (Rozmarné léto, 1968, Grand Prix na festivalu u Karlovym Varyma), prema priči V. Vančure o trojici muškaraca u godinama koji dane provode kraj bazena, a noću se dive vještinama cirkusanata (glumeći i sâm u filmu, M. je naučio hodati po žici). U toj paraboli o iluzijama i stvarnosti najviše privlači komika nastala iz suprotnosti visokoga knjiž. stila dijalogâ i beznačajnosti temâ i situacijâ kojima se bave, pri čemu redatelj iskazuje i izuzetan osjećaj za spor ali djelotvoran ritam i rad s glumcima. U filmu Zločin u noćnom klubu (Zločin v šántanu, 1968), također u suradnji sa Škvoreckim, varira i kombinira iskustva iz filmova Ch. Chaplina, W. C. Fieldsa i J. Harlow. U Ševama na žici (Skřivánci na níti, 1970) ponovno surađuje s Hrabalom, no film je iste godine zabranjen. Nakon toga dulje vrijeme djeluje samo u kazalištu. Filmu se vraća manje uspjelim ostvarenjem Tko traži zlatni grumen (Kdo hledá zlaté dno, 1974) o mladiću koji demoraliziran napušta grad da bi radio na gradilištu hidroelektrane. Svoj međunar. ugled potvrđuje Vikendicom u šumi (Na samotě u lesa, 1975), gdje naizgled banalna obiteljska pričica (»fenomen vikendicâ«) prerasta u nostalgičnu i duhovitu komediju karakterâ. Počast svojem zvanju odaje Veličanstvenim momcima s kamerom (Báječní muži s klikou, 1978), pomalo sentimentalnom evokacijom prvih češ. filmaša i vlasnika putujućih kina, pri čemu je očita težnja prema stilskom perfekcionizmu (filmovi koje snimaju njegovi junaci djeluju toliko autentično, da su kritičari Menzela hvalili što je otkrio zaboravljene materijale). Noviji Menzelovi filmovi, posebno Striženo-košeno (Postřižiny, 1981) i Svečanosti visibaba (Slavností sněženek, 1983), oba prema Hrabalu, svakodnevnih »beznačajnih« tema, ponovno iskazuju autorov smisao za modernu realist. komediju; prvi govori o sretnoj ljubavi provincijskog vlasnika pivovare iz 20-ih godina, a drugi o nevoljama koje izaziva ubijeni vepar u šumskom rekreacijskom objektu. Sl. tematskim i stilskim značajkama odlikuje se i Selo moje malo! (Vesničko má středisková, 1985, nominacija za Oscara). Međunar. uspjeh tih ostvarenja potvrđuje da je M. jedan od najznačajnijih suvremenih stvaralaca u žanru film. komedije. Također, vrlo je uspješan i izvođen komediograf.

Uz red. rad na filmu i u kazalištu, M. se bavi i film. glumom, nastupajući i u djelima dr. autora (često i u gl. ulogama): Strop (V. Chytilová, 1962), Svakodnevna hrabrost (E. Schorm, 1964), Optužen (J. Kadár i E. Klos, 1964), Zbunjenost (J. Čuřík i A. Máša, 1965), Povratak sina razmetnoga (E. Schorm, 1966), Hotel za strance (A. Máša, 1966), Igre s jabukom (V. Chytilová, 1977), Igra oblakâ (Gy. Maár, 1983, u Madžarskoj) i dr.

Ostali filmovi (kao redatelj): Čokoladna njuškala (Die Schockoladenschnüffler, 1986, u SR Njemačkoj).