McDANIEL Hattie

McDANIEL Hattie, am. filmska, kazališna i rtv-glumica (Wichita, Kansas, 10. VI 1895 — Hollywood, 26. X 1952). Kći baptističkog svećenika. Od 1910. pjevačica, a od 1916. kaz. glumica. Prva je crnkinja koja je nastupala na am. radiju (u Denveru) i, kasnije, na televiziji; na filmu je debitirala 1932. Izrazito korpulentna, širokog osmijeha, 30-ih i 40-ih godina filmsko je oličenje dobroćudne dadilje ili sluškinje. Upravo za takvu ulogu, kao prva crnkinja uopće, nagrađena je Oscarom za epizodu u filmu Prohujalo s vihorom (V. Fleming, 1939). Izdvaja se i njena interpretacija majke čiji sin se nastoji potvrditi u svijetu bijelaca u filmu U ovom našem životu (J. Huston, 1942) — praktično jedina uloga izvan stereotipa sluškinje. S filma se povukla 1949.

Ostale važnije uloge: Plava Venera (J. von Sternberg, 1932); Nisam anđeo (W. Ruggles, 1933); Sudac Priest (J. Ford, 1934); Imitacija života (J. M. Stahl, 1934); Alice Adams (G. Stevens, 1935); Ploveće kazalište (J. Whale, 1936); Oklevetana dama (J. Conway, 1936); Saratoga (J. Conway, 1937); Istinita ispovijed (W. Ruggles, 1937); Ništa sveto (W. A. Wellman, 1937); Bezbrižni dani (M. Sandrich, 1938); Konfekcijski anđeo (H. C. Potter, 1938); Zenobia (G. Douglas, 1939); Velika laž (E. Goulding, 1941); Umrli su u čizmama (R. Walsh, 1941); Muška životinja (E. Nugent, 1942); Johnny je zakasnio (W. K. Howard, 1943); Otkako si otišao (J. Cromwell, 1944); Margie (H. King, 1946); Gospodin Blandings gradi svoju kuću snova (H. C. Potter, 1948).