MASKA, FOTOGRAFSKA

MASKA, FOTOGRAFSKA, općenito crni okvir različita oblika (npr. ključanice, dalekozora, za prekrivanje dijela kadra, i sl.), od materijala (najčešće kartona) nepropusnog za svjetlo, zbog čega se unutar njega vidi samo odabrani dio snimanog prizora. Često se koristi u subjektivnim kadrovima (pogled junaka kroz ključanicu, dalekozor i sl.), a posebno u doba nij. filma — kao retorički efekt, da bi se pažnja skrenula samo na određeni dio prizora.

M. se također koristi u laboratorijskoj obradbi filma — kod kopiranja negativa na pozitiv, radi postizanja posebnih efekata spajanja dvaju kadrova u jednu cjelinu. Najpoznatiji efekt je kad jedna slika nestaje a druga istovremeno nastaje u različitim oblicima (brišuće blende, iris blende itd.).

Vizualni efekt koji se posebno koristi u crno-bijelim filmovima, a spada u tzv. trikove, jest lutajuća maska. To je složena metoda snimanja, u kombinaciji s osjetljivošću film. vrpce na svjetlo i procesom razvijanja. Npr., vrlo je poznat (i tipičan) postupak dobivanja slike čovjeka kako hoda bez ruku i glave. Postiže se tako da se u snimanom interijeru (iza pokućstva) postavi pozadina od crnog baršuna. Glava i ruke glumca također se prekriju crnim baršunom a zatim ga se snima kako korača. Snimljena se vrpca razvija, ispire i suši u tami (ali se ne fiksira). Nakon toga ista se vrpca ponovno stavlja u kameru, a u prostoriji se — na mjesto crnog baršuna — stavlja željena dekoracija i vrši drugo snimanje: dekora bez glumca. Prilikom takvog snimanja kamera mora biti smještena točno na istom mjestu s obzirom na pokućstvo i pozadinu. »Trik« takvog snimanja sastoji se u tome da na onim mjestima na kojima je prvi put snimljen crni baršun, srebro na emulziji nije rastvoreno od svjetlosti, pa ta mjesta ostaju i dalje osjetljiva na svjetlost (čak i poslije razvijanja); osjetljivost je doduše znatno smanjena pa je kod drugog snimanja potrebno pojačati rasvjetu.