LUGOSI, Bela

LUGOSI, Bela (pr. ime Béla Blaskó), am. filmski i kazališni glumac madž. podrijetla (Lúgos, 20. X 1882 — Hollywood, 16. VIII 1956). Školovao se na Kazališnoj akademiji u Budimpešti. Karijeru otpočinje 1901. u kazalištu a 1915. i na filmu (isprva kao Arisztid Olt). Nakon poraza komunistâ, 1919. napušta Madžarsku i 2 iduće godine snima u Njemačkoj (npr. Janusova glava, 1920, F. W. Murnaua). U SAD stiže 1921. s putujućom kaz. družinom; zapažen, ostaje ondje i od 1923. nastupa kao epizodist (najčešće negativac) u Hollywoodu. Na Broadwayu 1927. s velikim uspjehom igra naslovnu ulogu u Drakuli H. Deanea i J. Balderstona, čija ekranizacija (T. Browning, 1931) mu donosi i svjetsku popularnost; ubrzo — uz B. Karloffa — postaje vodeća zvijezda filma strave. Mada nadaren glumac izuzetne sugestivnosti, ubrzo upada u kolotečinu drugorazrednih horror-filmova i serijala iz koje se tek rijetko uspijeva izvući (npr. uloga sovj. »aparatčika« u Ninočki, 1939, E. Lubitscha). I u privatnom životu bio je gotovo poistovjećen s ulogom Drakule, pa je umro poremećen i ovisan o drogi.

Ostale važnije uloge: Trinaesta stolica (T. Browning, 1929); Renegati (V. Fleming, 1930); Žene svih zemalja (R. Walsh, 1931); Ubojstva u ulici Morgue (R. Florey, 1932); Međunarodna kuća (A. E. Sutherland, 1932) Crna mačka (E. G. Ulmer, 1934); Gavran (L. Friedlander, 1935); Znak vampira (T. Browning, 1935); Frankensteinov sin (R. V. Lee, 1939); Gorila (A. Dwan, 1939); Otkrit ćeš sam (D. Butler, 1940); Vukodlak (G. Waggner, 1940); Frankenstein susreće vukodlaka (R. W. Neill, 1943); Oskvrnitelji leševa (R. Wise, 1945); Abbott i Costello susreću Frankensteina (Ch. T. Barton, 1948).

LIT.: A. Lenning, The Count: The Life and Films of Bela 'Dracula' Lugosi, New York 1974; R. Cremer, Lugosi — The Man behind the Cape, Chicago 1976.