LOVĆEN FILM

LOVĆEN FILM, poduzeće za proizvodnju filmova osnovano na Cetinju u martu 1949, preseljeno u Herceg-Novi 1952. i integrirano s distributerskim Preduzećem za raspodjelu filmova (osnovanim 1947); od 1955. smješteno u Budvi, gdje je adaptiran i proizvodni studio s bazenom i zv. izolacijom. Nakon Zakona o filmu 1956. podijeljeno je na Mediteran film (teh. baza) i Zeta film (distribucija), dok je L. kao proizvođač ostao bez film. tehnike i već kupljenih stranih filmova. U 16 godina postojanja (do likvidacije 1965) proizveo je dvadesetak mjesečnih žurnala, 110 dokum. i kratkih igr. filmova te 15 cjelovečernjih igr. filmova u svim žanrovima. Prve uspjehe imao je s dokum. filmovima Mrtvi grad (1952) V. Stojanovića, Crne marame (1958) B. Bastaća i L. Grospierrea, Mali voz (1959) B. Bastaća, te igr. filmom Zle pare (1956) V. Stojanovića. Iako u stalnoj materijalnoj oskudici, L. je proizvodio i ambiciozne projekte, npr. dokum. poemu Za život (1954) i prvi jugosl. povijesni film Lažni car (1955), oba V. Stojanovića. U koprodukciji je realizirao filmove Kapo (1960) G. Pontecorva i Ne ubij (1961) C. Autant-Laraa. Decentralizacija film. fonda usred poslovne 1962. godine istisnula je sva proizvodna poduzeća sa zajedničkoga jugosl. tržišta i ograničila ih na republička, što je više pogodovalo proizvođačima iz većih i razvijenijih republika. Iste godine bilo je u SFRJ ukupno 122 milijuna kino-posjetilaca a u Crnoj Gori samo 2 milijuna. Doprinos iz toga skučenog fonda već u drugom polugodištu 1962. donio je prihod od samo 6 milijuna starih dinara, dok je iz zajedničkog fonda inkasirano 90 milijuna; to je bio gl. razlog prestanka te proizvodnje u Budvi i pokušaja da se ona obnovi u Titogradu, gdje je u aprilu 1966. osnovan Filmski studio (→ jugoslavija, crna gora).